Stampedo očajnih ljudi je krenuo, ali jedna rečenica je zaustavila kolonu: Djeca su zaplakala...

Temperatura u Lavovu je oko nule, a deseci tisuća žena i djece, umotani u jakne i deke, više od dvanaest sati čekaju u redu da se ukrcaju na vlak

Netko je iz gomile u jednom trenutku samo viknuo: "Potyaaah!". Na to je 50-metarska kolona, kao jedan organizam, ustala s poda i krenula u juriš tunelom ispred drugog perona glavnog željezničkog kolodvora u Lavovu. Koordinator na ogradi, posljednja linija, panično je zaurlao: "Stop, stop!", držeći čvrsto metalnu prepreku, i u zadnji čas zaustavio stampedo koji bi ga vjerojatno pomeo. "Poyizd ne pryyshov", kaže ("još nije došao vlak"). Cijela je kolona stala, žene su bolno uzdahnule uglas, starice pale na pod s koferima, a djeca zaplakala stišćući se uz noge svojih majki. Ipak je lažna vijest, vlak za Poljsku još nije stigao na lavovsku post...