„I ovo što se dogodilo u Venezueli i Grenlandu treba staviti u kontekst jedne šire situacije, a to je svijet u kojem se događa konkurencija između dvije vodeće sile – SAD-a i Kine. Trump je otvoreno rekao da na Grenlandu ne želi ni Kineze ni Ruse. To je govorio i za Panamu. Prije godinu dana, na početku mandata je spominjao Grenland i govorio da će zauzeti Panamski kanal što nije učinio, ali je izbacio Kineze koji su tamo bili prisutni. Način na koji Trump to komunicira je neprihvatljiv za Europu koja stoji iza međunarodnog prava po kojem jedino stanovnici Grenlanda mogu odlučivati o svojoj sudbini, a danas su dio danske krune”, kaže u Briefingu hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu Davor Ivo Stier koji smatra da događanja oko Grenlanda neće prekinuti transatlantske odnose, ali oni više nisu kakvi su bili.
Cijelu emisiju Briefing možete pogledati na kraju teksta
„Glavni neprijatelj demokratskoj Europi i SAD-u je za vrijeme Hladnoga rata bio Sovjetski savez. Danas Amerika više ne percipira Rusiju kao glavnog izazivača, nego je to Kina. To mijenja odnos između Amerike i europskih saveznika. Europa mora odrediti crte preko kojih ne može prijeći. Trump kaže da vlada Venezuelom. Čovjek bi mislio da su tamo američke trupe, a to se nije dogodilo. Kada kaže da Grenland mora biti američki, znači da Amerika bude ta koja će u strateškom smislu odlučivati što će se tamo događati, ali se suverenost ne može mijenjati. Iza toga stoji Danska, ali treba imati solidarnost drugih europskih zemalja. Ne očekujem američku vojnu invaziju. Komunikacije će se nastaviti. Jasno je da Danska to nije očekivala od SAD-a, ali nastavit će se dijalog”, govori Stier dodajući da Europa mora shvatiti da mora preuzeti veću odgovornost za vlastitu sigurnost i ne ovisiti o SAD-u, što znači ojačati svoje obrambene kapacitete, ali i svoju ekonomiju.
„Međunarodni poredak koji je donedavno postojao, više ne postoji. To ne znači da Europa i SAD više neće biti saveznici, ali će se odnos redefinirati. I Amerika treba Europu jer će joj trebati saveznici u srazu s Kinom”, tvrdi Stier.
Napominje da Danska uživa solidarnost svih ostalih EU članica.
„Iranski režim nikada nije bio slabiji i nikada nije bila veća šansa da dođe do njegovog pada. Venezuela je više od 80 posto svoje nafte izvozila u Kinu, a i Iran joj je jako važan zbog nafte. Govorilo se da je SAD svojom intervencijom uništio nuklearni program Irana, no po zadnjim informacijama se čini da baš i nije tako. Možda bi još jedna intervencija mogla završiti taj posao. Ako postoji šansa da padne režim, intervencija iz Amerike bi mogla biti kontraproduktivna jer znamo da je antiamerički sentiment u Iranu prisutan u populaciji, ne samo među onima koji podržavaju režim. Mislim da Amerikanci trebaju biti jako oprezni”, objašnjava Stier koji smatra da je svrgavanje Nicolasa Madura tek početak Trumpovog obračuna s režimima u Latinskoj Americi koji mu nisu po volji.
„Odmah je spomenuo i Kubu čiji je režim ovisio o venezuelanskoj nafti. Monroeva doktrina je definirana 1823. da bi se s američkog kontinenta izbacile europske kolonijalne sile. U novoj američkoj Strategiji nacionalne sigurnosti je Trumpov dodatak toj doktrini po kojom bi se sada s američkog kontinenta izbacilo Kineze i učvrstila američka hegemonijska pozicija na zapadnoj hemisferi. Venezuela je bila ključna karika u kineskoj igri jer je naftom otplaćivala dug prema Kina”, ističe Stier dodajući da je Kina najveći trgovinski partner svim latinskoameričkim zemljama.
„Trumpova administracija to pokušava mijenjati primjenom sile ili miješanjem u izborne procese. Na primjer u listopadu su u Argentini bili izbori za kongres i Trump je rekao da će joj dati zajam ako na izborima pobijedi stranka predsjednika Mileija i ona je pobijedila pa je tamo na vlasti čovjek koji provodi proameričku politiku. Promijenila se vlast u Boliviji i Čileu. Te tri zemlje s proameričkim vladama imaju 50 posto svjetskih rezervi litija, dok su najveće naftne rezerve u Venezueli čija nova predsjednica jako dobro surađuje s Trumpom”, otkriva Stier.
Smatra da Trump, ako ne želi generirati veliki antiamerički sentiment u Latinskoj Americi, mora u vlast u Venezueli uključiti i Edmunda Gonzalesa Urrutiju koji je prošle godine pobijedio na izborima uz veliku potporu Marije Corine Machado koju je zato Trump i primio u četvrtak u Bijeloj kući.
„Razgovarao sam ovih dana s ljudima iz kubanske zajednice u Americi koji su u kontaktu s kubanskom demokratskom oporbom. Situacija na Kubi vrije. Nemaju struje ponekad po dva dana. To bi moglo dovesti da komunistički režim pristane na neke dogovore. Kao što smo vidjeli u Venezueli Amerikanci imaju obavještajne kanale da mogu vidjeti nekog iz drugog ešalona tko bi bio spreman napraviti promjenu. Ne trebamo očekivati američku invaziju na Kubu. Radit će se na tome da se vidi tko bi možda i u sadašnjem sastavu ljudi koji vode zemlju bio spreman na dogovore i promjenu kursa”, kaže Stier. Dodaje da se na proljeće biraju novi kongres i predsjednik u Kolumbiji i velike su šanse da dođu na vlast oni koji će se bolje razumjeti s Washingtonom od sadašnjeg predsjednika Gustava Petra.
„Trump će pokušati utjecati i na taj izborni proces. To smo vidjeli u Hondurasu gdje je pobijedio trumpist, a na jesen su izbori u Brazili gdje će Trump sigurno dati potporu desnoj oporbi protiv predsjednika Lule. Na proljeće su i izbori u Peruu s velikom šansom da pobijedi desnica, a i Ekvador i Paragvaj već imaju proameričku vlast”, tvrdi Stier.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....