Četrdesetak milja istočno od malezijske obale, na točki koja nije u turističkoj ponudi, svakodnevno se zbiva jedna od najvećih tajnih poslovnih operacija modernog doba. Deseci tankera bez osiguranja, s isključenim GPS sustavima, svježom bojom na trupu i lažnim imenima na trupu, čekaju u redu.
Prevoze naftu koja službeno ne postoji, u ime države koja je službeno ne prodaje, a završava na tržištima država koje je službeno – ne kupuju. Roba: iranska sirova nafta. Kupac: Narodna Republika Kina. Godišnji iznos transakcija prema neoficijelnim (jedino mogućim) procjenama iznosi oko 30 milijardi dolara. Možda više.
Ova relativno dobro poznata priča o tome kako se izvrdavaju međunarodne sankcije dobila je na težini jer baca novo svjetlo na prijedlog Donalda Trumpa da se odgodi sastanak s predsjednikom NR Kine ima puno ozbiljniju pozadinu od teze da je Trumpu u osnovi u ovom trenutku neugodno zbog niza proklizavanja u domaćoj i vanjskoj politici, pa bi radije birao neki drugi trenutak za skupljanje političkih poena. U Pekingu bi odgodu sastanka lako mogli protumačiti kao izravnu prijetnju sigurnosti opskrbe NR Kine, a ne kao pokušaj šefa MAGA pokreta da se malo igra skrivača.
Trump zatražio odgodu sastanka s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom
Odgoda od mjesec dana
Trump je u ponedjeljak novinarima rekao da su SAD zatražile odgodu planiranog posjeta Kini za ‘otprilike mjesec dana‘. Razlog: rat s Iranom.
- Vodimo rat. Mislim da je važno da budem ovdje, rekao je. Posjet je bio zakazan za 31. ožujka do 2. travnja, što bi bio prvi posjet američkog predsjednika Kini od Trumpova posjeta 2017. godine. Takvi, rijetki strateški susreti na vrhu u pravilu se ne odgađaju. Što se zapravo zbiva? Dan ranije, u intervjuu za Financial Times, Trump je bio nešto precizniji, ali zapravo puno provokativniji prema NR Kini nego što se činilo: posjet je u toj varijanti Trumpovih narativa trebao biti odgođen ako Kina ne pomogne otvoriti Hormuški tjesnac.
Klasični Trumpov transakcijski kapitalizam: pomognite nam s tjesnacem, pa onda pričamo. Ministar financija Scott Bessent morao je u roku od nekoliko sati smiriti konotacije Trumpove poruke: ‘To ne bi bila odgoda zbog zahtjeva da Kina policira Hormuški tjesnac‘, rekao je. Predsjednik jednostavno želi ostati i koordinirati ratne napore. Želi li doista, uz sve što je uprizorio, glumiti i velikog ratnog zapovjednika, ili poruka Kini ipak ima višu ‘specifičnu težinu‘?
Međunarodna javnost, čini se, podcjenjuje političku težinu odgode sastanaka Trump–Xi jer je NR Kina ta koja ima akutan, konkretan problem, a KP Kine ne cvili javno o najozbiljnijim sigurnosnim izazovima.
Blokada Hormuškog tjesnaca izravan je udarac u nos kineskoj energetskoj sigurnosti; nešto što KP Kine teško može prihvatiti kao uvod u bilo kakve konstruktivne dogovore. Trump, zanimljivo, uporno ponavlja da Amerika iz regije dobiva manje od 1 posto nafte, kao da poručuje da u Iranu SAD ne vide izazov energetske sigurnosti.
Trump prijeti, a velesila mu ne želi ni odgovoriti. Sad je povukao još jadniji potez
S druge strane, oko polovice kineskog uvoza nafte i gotovo trećina uvoza ukapljenog prirodnog plina prolaze tim tjesnacem. Cijena WTI nafte skočila je s 57 dolara početkom 2025. na, u jednom trenutku, više od 119 dolara po barelu. To nije apstraktna geopolitička neugoda za KP Kine. Sam rast cijene na globalnom tržištu izvor je boli za kinesku industrijsku konkurentnost, a fizička blokada uvoza je bol koju ne žele trpjeti.
Istodobno, Kina ne može javno tražiti otvaranje tjesnaca, jer bi to značilo legitimiziranje američkog rata koji je službeno osudila kao ‘kršenje međunarodnog prava‘. Xi u ovom trenutku nije taj koji može bojkotirati sastanak s Trumpom, jer je on taj koji žurno mora naći rješenje za stabilizaciju opskrbe kineske industrije ključnim energentom – naftom.
Je li Trumpova najava odgode možda ‘cimanje‘ krupnijih ustupaka Pekinga prije last minute odluke o putovanju te konačnog dogovora? Ako nije, možda imamo pretvaranje kritične mase nagomilanog političkog kaosa u političko-sigurnosnu eksploziju bez presedana od 2. svjetskog rata do danas.
Trumpova valuta za potkusurivanje Kine
Kina je godinama, sustavno i svjesno, prkoseći Zapadu, gradila odnose s mračnom teokracijom Irana koja joj je osiguravala jeftinu naftu, odnosno jaču geopolitičku polugu. Čini se da je Trump poslao mornaricu na Iran u očajničkoj potrazi za PR poenima, ali je pri tome uplovio u zonu kineskih interesa. I sad ima novu valutu za potkusurivanje Kine. Koliko je to sve skupa opasno u kontekstu javne rasprave o hipotetskom Trećem svjetskom ratu u ovom trenutku pitanje je za Washington i Peking. Svi ostali mogu samo spekulirati.
U siječnju 2026., samo tjedan dana prije početka američkog obračuna s Iranom, satelitske snimke i podaci tvrtki za praćenje brodskog prometa Kpler i Vortexa zabilježili su rekordnu aktivnost u malezijskim vodama. U jednom trenutku, oko 60 tankera natovarenih iranskom naftom istodobno je čekalo na transfere brod–brod u blizini Johora, na jugoistoku malezijske obale. Slučajno?
Mehanizam izvrdavanja međunarodnih sankcija načelno je jednostavan, ali je sofisticiran u izvedbi. Iranska nafta se ukrcava na otoku Harg u Perzijskom zaljevu. Tankeri isključuju AIS transponder — GPS uređaj koji su obvezni imati prema međunarodnoj konvenciji SOLAS — i nestaju s karata.
Pozadina Trumpova zaokreta: Zašto se sveznalica na čelu najmoćnije svjetske vojne sile predomislila?
Dani ili tjedni kasnije, pojavljuju se u blizini malezijske obale gdje se teret prebacuje na drugi brod s drugim imenom, registriran pod zastavom Paname ili Maršalovih Otoka, s lažnim certifikatima koji ga deklariraju kao malezijsku ili indonezijsku naftu. Taj brod zatim mirno uplovljava u Qingdao ili neki drugi kineski lučki grad.
Statistika razotkriva apsurd. Kina je 2025. uvozila 1,3 milijuna barela dnevno ‘malezijske‘ nafte. Malezija te iste godine nije ni blizu mogla opskrbiti takve količine; njezina ukupna proizvodnja iznosi svega 535.000 barela dnevno. Razlika od gotovo milijun barela dnevno dolazi iz države zvane Negdje Drugdje.
Analitičari Sveučilišta Columbia koji su pratili tankerski promet zaključuju: dobar dio te razlike dolazi s Harga. Slična anomalija postoji s Indonezijom. Između 2024. i 2025. zabilježen je 98-struki skok ‘indonezijskog‘ izvoza nafte u Kinu, s manje od 3000 na 291.000 barela dnevno. Indonezija nije otkrila nova nalazišta.
Iranski izvoz ovisan o Kini
Prema procjenama analitičke tvrtke Kpler, Kina je 2025. uvozila najmanje 1,38 milijuna barela iranskog sirovca dnevno, što čini oko 13 posto ukupnog kineskog uvoza nafte. Iran je time ovisio o Kini kao jedinom kupcu za 80 do 90 posto svih svojih izvoznih barela.
Prihod od te nafte, uz popust od 10 do 30 dolara po barelu u odnosu na tržišnu cijenu, bio je Iranu jedini ozbiljan izvor deviza. Prema procjenama američkih obavještajnih analitičara, Iranska revolucionarna garda (IRGC) kontrolira do 50 posto tih prihoda.
Na malezijskoj strani jednadžbe za šverc nafte na najvišoj mogućoj razini vlada znakovita, duboka tišina. Kuala Lumpur ima satelitski nadzor, brodske radare i tehničke kapacitete za praćenje sumnjive aktivnosti u svojoj isključivoj ekonomskoj zoni. No, prema istraživanjima organizacije United Against Nuclear Iran, od početka 2025. u malezijskim vodama zabilježeno je najmanje (!) 500 prebacivanja tereta s iranskom naftom. Malezija, zemlja koja se javno pozicionira kao umjerena, pravno uređena pomorska nacija, bila je de facto tihi sudionik jedne od najvećih operacija zaobilaženja sankcija u povijesti.
Kina, u svakom slučaju, ne može olako napustiti iranski energetski koridor, a svi skupa smo već zaboravili da su NR Kina i Iran 27. ožujka 2021. u Teheranu potpisali ‘Sveobuhvatni sporazum o strateškom partnerstvu‘, tj. 25-godišnji okvir suradnje vrijedan, pazite sad, 400 milijardi dolara.
Prema tom nacrtu, koji nikada nije službeno objavljen u cijelosti, Kina bi investirala do 280 milijardi dolara u iransku naftnu, plinsku i petrokemijsku industriju, te još 120 milijardi u prometnu i industrijsku infrastrukturu.
Zauzvrat bi dobila stalnu opskrbu iranskom naftom s jamstvenim popustom od 12 posto na referentnu cijenu, plus 6 do 8 posto za tzv. kompenzaciju rizika. Ukupno do 30 posto ispod tržišne cijene. Sporazum je obuhvaćao i vojnu i sigurnosnu suradnju te razvoj kibernetičke infrastrukture. Iako se ovaj sporazum nije mogao formalno realizirati, otvoreno je pitanje koliko je duboka suradnja Iran–Kina, pogotovo energetska.
Iran je pronašao Ahilovu petu globalne ekonomije
Iran kao mjesto sukoba SAD-a i Kine
Glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Zhao Lijian sporazum je odmah okarakterizirao kao dokument koji ‘ne uključuje kvantitativne, specifične ugovore ni ciljeve‘ i predstavlja ‘samo opći okvir za suradnju‘. Iran ga je, naprotiv, proglasio ‘potpunom cestovnom mapom‘ za budućnost dvaju naroda.
Sporazum je za Kinu bio primarno diplomatsko oružje, tj. poruka Washingtonu da Peking može surađivati s američkim protivnicima, a potpisan je odmah nakon eskalacije kinesko-američkih napetosti na Aljasci, tj. predstavljao je stratešku reakciju. Investicija je bila sekundarna; Kina nije htjela riskirati sekundarne sankcije masovnim ulaganjima dok Iran ostaje pod punim režimom ograničenja.
No u praksi je implementiran upravo onaj dio koji je Kini neposredno koristan: nafta, tehnološki transferi i paralelna financijska infrastruktura. Kineske komponente — senzori, naponski pretvarači, poluvodiči — pronađene su u iranskim dronovima, onima koje su koristili iranski proksiji, ali i onima koje je Iran izvozio Rusiji za upotrebu u Ukrajini.
Istraživanja tvrtke Kharon pokazuju da su neke od kineskih ‘neovisnih‘ rafinerija sustavno duboko uvezane s kineskim državnim energetskim gigantima kroz zajednička ulaganja i partnerstva.
Nameće se pitanje hoće li Iran biti poput epskog mjesta okršaja kao u slavnom westernu Kod OK Corrala, u kojem će velike revolvere izvući i SAD i Kina? U Tombstoneu su svi izašli na ulicu, ponijeli su oružje i znali su zašto; imali su jasan cilj. Što zapravo žele veliki internacionalni kauboji, SAD i Kina, teško je reći jer nijedna strana sasvim sigurno ne govori što misli.
Je li realnija stoga filmska analogija umjesto OK Corrala zapravo ‘Dobar, loš i zao‘? Nitko ne puca prvi. OK Corral je trajao, otprilike, 30 sekundi. Okršaj između SAD-a i Kine oko iranskog energetskog koridora mogao bi trajati desetljeće, biti krvaviji od aktivnih ratišta, ali bez ispaljenog hica između Amerike i Kine.
Živi bili, pa vidjeli. Ova narodna izjava u osnovi je postala najbolja moguća politička preporuka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....