Dolazak udarne skupine američkog nosača zrakoplova USS Abraham Lincoln u zonu odgovornosti Središnjeg zapovjedništva SAD-a, nadomak iranskih voda, dodatno je zaoštrio osjećaj da se oblikuje širi i opasniji sukob. Kako navodi BBC, ovaj razmještaj snaga događa se usred najopsežnijeg i najnasilnijeg gušenja prosvjeda u novijoj povijesti Irana. Takav tajming naglašava koliko su Washington i Teheran blizu izravnom obračunu – bliže nego u bilo kojem trenutku posljednjih godina.
Iranski su se čelnici našli pod dvostrukim pritiskom: s jedne strane je prosvjedni pokret koji sve glasnije zahtijeva uklanjanje samog režima, a s druge američki predsjednik Donald Trump, čije namjerno nejasne namjere potpiruju tjeskobu ne samo u Teheranu, već i diljem već ionako nestabilne regije.
Kraj modela kontrolirane osvete?
Ključno pitanje koje brine analitičare jest hoće li iranski odgovor na eventualni američki napad slijediti dosadašnji, pažljivo kalibrirani obrazac viđen u ranijim konfrontacijama s Washingtonom. Posljednjih godina Teheran je pokazivao sklonost odgođenoj i strogo ograničenoj odmazdi.
Nakon američkih udara na iranska nuklearna postrojenja 21. i 22. lipnja 2025. godine, Iran je odgovorio raketnim napadom na zračnu bazu Al Udeid u Kataru, kojom upravljaju SAD. Prema Trumpovim riječima, Iran je tada unaprijed upozorio na napad, što je protuzračnoj obrani omogućilo da presretne većinu projektila. Sličan obrazac zabilježen je i u siječnju 2020. godine nakon ubojstva zapovjednika snaga Quds Qasema Soleimanija. Tada je Iran pet dana čekao na osvetu, a potom ispalio rakete na bazu Ain al-Asad u Iraku, ponovno uz prethodno upozorenje.
Međutim, sadašnji trenutak bitno je drugačiji i nosi znatno veći rizik od brze eskalacije. Iran izlazi iz jednog od najozbiljnijih valova domaćih nemira od uspostave Islamske Republike 1979. godine. Prosvjedi koji su izbili krajem prosinca i početkom siječnja dočekani su brutalnom silom. Iako se točan broj žrtava ne može potvrditi zbog dvotjednog prekida rada interneta, organizacije za ljudska prava i medicinski djelatnici izvještavaju o tisućama ubijenih te mnoštvu ranjenih i pritvorenih osoba, objavio je BBC.
Rizik od brutalne represije i regionalnog požara
Iranske vlasti ne prihvaćaju odgovornost za smrtne slučajeve, već za nemire optužuju „terorističke skupine” i Izrael. Tajnik Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost Irana izjavio je kako prosvjede treba promatrati kao nastavak prošlogodišnjeg 12-dnevnog rata s Izraelom. Takvo uokvirivanje situacije režimu služi kao opravdanje za intenzitet represije. Iako su se ulični prosvjedi ponešto stišali, oni nisu prestali, a jaz između društva i vladajućeg sustava nikada nije bio dublji. Sigurnosne su snage početkom siječnja nakratko izgubile kontrolu nad dijelovima nekoliko gradova, što je duboko uznemirilo vrh vlasti i dovelo do uspostave mira isključivo primjenom nadmoćne sile.
U takvom zapaljivom kontekstu, priroda bilo kakvog američkog udara postaje kritična. Ograničeni napad možda bi Washingtonu omogućio vojni uspjeh bez neposrednog regionalnog rata, ali bi Teheranu dao idealan izgovor za novi val unutarnje represije, masovna uhićenja i smrtne kazne za prosvjednike. S druge strane, šira američka kampanja koja bi onesposobila iransku državu mogla bi zemlju od 90 milijuna ljudi gurnuti u potpuni kaos. Nagli kolaps središnje vlasti vjerojatno bi izazvao dugotrajnu nestabilnost i frakcijsko nasilje koje bi se godinama osjećalo diljem Bliskog istoka.
Trumpov „balans straha” i opasnost od krive procjene
Trump se također nalazi pred izazovom. Tijekom vrhunca nemira višekratno je upozoravao Teheran protiv nasilja nad prosvjednicima, poručivši im da „pomoć dolazi”. Te su se izjave masovno širile Iranom i podigle očekivanja naroda. Trump je svjestan da je Iran vojno slabiji nego prije lanjskog rata, no Teheran jednako tako zna da on nema želje za otvorenim sukobom punih razmjera, objavio je BBC.
Upravo ta međusobna svijest o ograničenjima može stvoriti opasne krive procjene. Za iranske vođe opasnost leži u tajmingu – model odgođene, simbolične osvete možda više neće biti dovoljan ako procijene da je brzina ključna za povratak poljuljanog autoriteta kod kuće. No, brzi odgovor drastično povećava rizik da se u sukob uvuku susjedne zaljevske države i Izrael, čime bi se požar proširio daleko izvan granica Irana i SAD-a. U ovoj opasnoj igri nadmudrivanja, trošak pogrešne procjene na kraju bi mogli platiti milijuni civila u cijeloj regiji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....