Završetak obnove palače na križanju Gundulićeve i Ilice krajem idućeg mjeseca otvorio je pitanje kada će se i kako urediti i lokal u kojem je nekoć bila kultna kavana Corso, u kojoj su se okupljali poznati pisci i filmski djelatnici. Kako smo doznali iz Grada Zagreba, u planu im je donekle uskoro obnoviti prostor u suradnji s konzervatorima i dati ga u najam za buduću kavanu Corso.
Mnogi stručnjaci s kojima smo neformalno razgovarali smatraju da se trebaju obnoviti samo neki povijesni detalji, ali nikako raditi replike starih interijera od kojeg danas nisu ostali nikakvi predmeti. A ta je kavana prošla neke kontroverze vezane uz prijašnja preuređenja. Kad je krajem 70-ih preuređena prema projektu arhitekta Vjenceslava Richtera, koji je volio eksperiment i radikalno provodio arhitektonske zadatke, to je bio skandal koji je dugo tresao grad.
"Obnova 1975. godine naišla je na gotovo sveopću i nemilosrdnu kritiku", napisala je Vanja Brdar Mustapić iz Muzeja za umjetnost i obrt za predavanje "Što je danas preostalo od Richterovih interijera" održano 2017. godine.
Ponajviše su kritike dolazile iz krugova zagovaratelja tradicije na čelu sa Zvonimirom Milčecom, kroničarem Zagreba i književnikom. Kavana je prvo, kada je otvorena, bila uređena u secesijskom stilu s raskošnim lusterima, zrcalima, satovima, stolićima s mramornom pločom i drvenim thonetovim stolicama te kanapeima, galerijom s kovanom ogradom i s prvim vratima na okretanje u gradu, ma samom početkom 20. stoljeća.
Godine 1933. preuređena je prema projektu arhitekata Stjepana Gomboša i Mladena Kauzlarića. Zapravo je svako malo preuređenjima pratila duh vremena, ali je ono radikalno Richterovo ipak bilo previše šokantno za zagrebačke tradicionaliste. Drvene su lamele tamno moćene hrastovine bile lajtmotiv Richterova projekta. Skulpturalno oblikovanje drvenog stropa, kojim je snizio visoki strop kavane, jedna je od autorovih omiljenih i kontinuiranih tema.
"Unosi nove ugostiteljske sadržaje, pa je dio prema Ilici bio uređen kao snack-bar, a onaj duž fronte prema Gundulićevoj kao kavana u prizemlju i na galeriji (koja je najprije trebala biti noćni klub). U snack-baru je predviđeno sjedenje na visokim barskim stolicama, odnosno stajanje uz šank za konzumaciju s nogu – koncept koji još od 1960-ih uzima maha u uređenju zagrebačkih lokala, izazvavši razne polemike, pa i ideološke konotacije – dok je kavanski dio bio rezerviran za sjedenje s tipičnom kavanskom kompozicijom klupa i stolova uz zid te sa stolicama od savijenog drva (Thonet)", opisala je Brdar Mustapić.
Dodaje kako zaobljeni ulazni ugao objekta Richter u interijeru potencira kružnim oblikovanjem reprezentativnog bara s dva monumentalna stupa (obložena trakama ogledala) koji flankiraju središnju konstrukciju nadvišenu strukturom drvenih lamela stožaste forme s obodnim pozicioniranjem žućkasto-narančastih kugli rasvjetnih tijela; tretman poda (venecijanski teraco) pratio je kružni oblik. "No estetika sedamdesetih, ‘desetljeća‘ koje je zaboravilo ukus, zaista nije bila po ukusu većine", stoji u zapisu predavanja Brdar Mustapić.
Zlatnim dobom kavane Corso redatelj Krsto Papić nazvao je 60-te godine. Tu je pripremao svoj film Lisice.
- Imao sam svoj stol, dolazili bi glumci na dogovor, razgovarali smo o terminima i novcu. Stol se nalazio na desnoj strani kod ulaza. Spiritus movens našeg društva bio je Vladimir Vuković, a stalno društvo Hrvoje Lisinski, Ante Peterlić, Tomislav Kurelec, Nikola Babić, Branko Ivanda, Petar Krelja, glazbenik Aleksandar Bubanović, Bogdan Žižić - nabrojao je Papić u našem razgovoru 2012. godine.
Iako su se mnogi zgražali nad interijerom, to nije značilo da je kavana bila prazna. I Papić i društvo nastavili su tu dolaziti još osamdesetih godina, iako razočarani uređenjem, dok se nisu 90-ih preselili u kavanu na vrhu nebodera u Ilici.
Osamdesetih se u Corso išlo na pizzu koja se radila u prizemlju uz golemi prozor na Ilicu. Devedesetih je neko vrijeme po danu bila kavana, a po noći bi se stolovi složili drukčije i postala bi prostor za ples; tu baš i nema kome smetati navečer buka, što je prednost. I onda je naglo prostor zatvoren.
Od početka 2000-ih bilo je nastojanja da se opet otvori. U suradnji sa Zavodom za zaštitu spomenika kulture, arhitekt Robert Somek i bečki arhitekt za kavane Hermann Czech napravili su projekt preuređenja kavane u bečkom stilu, ali u tada suvremenoj verziji. U prizemlju bi imala 340 kvadrata i mjesta za 200 gostiju, a nekadašnja galerija za još 100 mjesta. Radovi su krenuli pod Splendidom i uskoro stali zbog dva zahtjeva za povratom imovine.
Vratimo se još u prošlost, na početak. Corso je kao kavana bio samo sporedna investicija, kako bi se dijelom isplatila izgradnja zgrade Hrvatsko-slavonske zemaljske štedionice, napisala je za Jutarnji svojevremeno Andrea Feldman.
U prizemlju i polukatu banke otvorena je tada kavana Corso, vlasnik kavane bio je Barnard Kasti. Kavana u duhu secesije otvorena je prema projektu Vjekoslava Bastla i Ivana Štefana uz pomoć arhitekta Otona Goldscheidera. Ovdje se sastajala viša srednja klasa, austrijski činovnici i časnici.
Kad je preuređena 1934. godine, ostao je duh kavane, ali s znatno manje ukrasa nego raniji secesijski stil uređenja, jer došla je moderna.
"Sav secesijski interijer u potpunosti je negiran i prostor je očišćen i sveden na čiste plohe i linije. Kavana je ostala jednaka u veličini te nisu rađene veće ili značajnije promjene u tlocrtu, osim pomicanja ulaza južnije, tako da se nalazio u Gundulićevoj ulici. Ipak, ogoljena unutrašnjost i minimalna dekoracija pridonijele su dojmu većeg, ali i praznijeg prostora", piše Doris Cvetko u radu Problem interpretacije i valorizacije prostora gradske kavane u Zagrebu.
I nastavlja: "Raznovrsni su viseći lusteri zamijenjeni minimalističkim rasvjetnim tijelima, promijenjen je mobilijar, dok su kovane ograde na galerijama zamijenjene zatvorenim balkonima koji su ostali vjerni valovito projektiranom izvorniku".
Iako je i ta promjena bila radikalna, nije ostalo zabilježeno da se netko od građana bunio. Za kraj još jedan podatak: izvorna kavana bila je veća do 70-ih godina.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....