Dok se Zoran Marić nije pojavio s T-Mobile INmusic Festivalom na Jarunu, uobičajena predodžba hrvatskih građana o tome što je open-air festival bila je svedena na užase od splitskih i inih estradnih “mućki”. Srećom po ovu zemlju, a posebice Zagreb, danas na riječ festival desetine tisuća ljudi ima neke posve druge asocijacije pa i sjećanja na INmusic kojim su od 2006. do 2011. godine prodefiliralostotinjak inozemnih i domaćih izvođača.
Da nije bilo Marićeve tvrdoglavosti i upornosti, kako u borbi s gradskim strukutrama koje ne haju za ovakve događaje, tako i u pregovorima sa sponzorima, ovdašnja publika dobar dio gore pobrojanih izvođača možda ne bi ni imala prigodu vidjeti. Na tome kapa dolje, tim više jer prije sedam, osam godina kad je pokrenuo polu-festival s Morcheebom u dvorištu Studentskog centra, malo tko bi se usudio prognozirati da će Zoran Marić postati organizator u našim okvirima prilično velikog i značajnog open-air festivala kojeg zagrebačke vlasti, nažalost, nimalo ne podupiru. s
Oni koji nešto duže poznaju Zorana, kažu da kao student zagrebačkog Filozofskog fakulteta na koji je stigao ranih 90-ih iz Slavonskog Broda, nije ostavljao dojam čovjeka kojeg pretjerano zanima glazba. Ipak, do organizacije koncerata došao je kroz projekta Multikultura kojeg je pokrenuo 1997. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (održavao se u Klubu studenata Filozofskog fakulteta tzv. Rupi na Filozofskom).
Izražene organizacijske sposobnosti nitko mu ne može osporiti, kao ni volju da ulijeće na teren, čak i ako ga nije do kraja istražio te upornost kojom svrdla sve dok njegova ideja ne prođe.