Kako je to, prijatelju, grunulo, ja sam mislio da je onaj Čeng iz Sjeverne Koreje poslao na nas kakvu raketu – veli 67-godišnji Pavao Đonlić iz Voštana.
Upravo je to selo uz granicu Hrvatske i Bosne i Hercegovine navedeno kao najbliže epicentru potresa. E sad, on je po jednima bio u Jarkovištu pod Kamešnicom s naše, a po drugima u dubini obližnjeg Buškog jezera sa strane BiH.
Svakako, dobro je drmalo tih prvih 5.6 sekundi, ali i kasnije, i nikome nije bilo svejedno.
- Ja sam čuo dvije eksplozije. Prvu jednu jaču, a onda za 2-3 minute i drugu nešto slabiju. Živim sam s tri mačke. One su se razbježale gdje su stigle i umjele, a ja sam sjeo i iskapio bocu vina – priča razgovorljivi Pavao, koji se u četvrtak nešto prije podneva upravo bio vratio iz gornjeg dijela sela i zaustavio auto kada nas je vidio u razgovoru sa susjedom Jakovom Akrapom.
- Nikakve štete, nigdje rascjepa, pukotine. Sve na mjestu – raportira nam.
I dok su se Đonliću pričinile rakete s Istoka, Akrap je u prvi tren pomislio da mu je u kuću udario kakav – kamion.
Vicevi i pozivi
- Odmah sam istračao van vidjeti što se zbiva i ubrzo shvatio da je potres. Osjećaj je bio kao da propadate uz taj jedan čudan zvuk.
- Ma, ovo vam je sve ispod kamena ploča i zato je drugačiji osjećaj nego gore u Petrinji što je bilo. To struže kamen o kamen, ali propasti ne možemo – odmah će "stručno" pojašnjenje ponuditi Pavao i pozvati nas s Jakovom da se sklonim s kiše, koja je nemilice prala ovaj kraj.
Kako su jutro i dan odmicali, tako je potres sve više postajao predmet zabave i smijeha. Red vica, red odgovorenih poziva, jer su domaće zvali sa svih strana.
- Mene baš kćeri zvale. Čule na nekoj od televizija da smo epicentar i pitaju što smo, gdje smo – kaže Akrap, koji od lani nakon godina rada u SAD-u živi u ovom dijelu Cetinske krajine. S njim je u kući i 99-godišnja majka Iva.
- Ona je taman bila išla leći. Nije prošlo ni 10 minuta, kada je krenulo. Probudilo ju je, ali se nije prepala – veli.
- A mene odmah zvao dr. Šundov iz splitske bolnice i zeza hoće li me zajedno s pršutima gdje izbaciti more – domeće Đonlić.
Po njima, sreća je što se sve odigralo radnim danom, kada je selo prilično pusto, pa je izostala i panika. Rođake i susjede u inspekciju očekuju u petak.
- Valjda će do tada sve i završiti. Jutros je isto tako podrhatavalo, ali puno manje, pa... – u nadi je ovaj dvojac.
Pomalo posebna je priča Ivana Vukasa iz obližnjeg zaseoka Vukasi. On je taman vadio drop i otakao vino, kada je krenula tutnjavina.
- To vam je u ovakvim kamenim kućama, a kakva je moja, skroz drugačije nego kada ste u stanu. Podsjetilo me na zvuk mlaznog aviona i onu detonaciju kada probija zvučni zid. Počele su lupati teće u kuhinji. Instiktivno sam se prvo sklonio ispod vrata i svoda, jer staro je pravilo da betonska deka pada prva i ubija. A onda sam pobjegao vani – kaže nam Ivan.
Od ukućana, supruge Blaženke i tri sina, najviše se prepao najmlađi, 12-godišnjak.
- Mi smo do ponoći izbrojali još 10 do 12 manjih podrhatavanja i još jutros par. Malog valjda tresao adrenalin pa nakon svega nije mogao zaspati i došao nam u krevet. A ja sam spavao kao beba, jer sam navikao da svake godine bar jednom zatrese u Livanjskom polju – veli.
U četvrtak u jutro prva se u inspekciju dala supruga i oštrim ženskim okom otkrila da se na krovu obližnje kuće starije gradnje pomaklo par kamenih ploča. Bilo je i nešto više otpalog kestenja u dvoru, ali ne znaju je li to možda prije palo od pljuska.
- Ma, znate šta, a da vi izbacite ovo da sam bio nad badnjom i da zamalo nisam upao. I ovako me već dovoljno zezaju kakva bi to bila smrt da sam se ugušio u svom vinu, a još kada vi objavite... – 'zavapio' je domaćin Vukas na rastanku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....