Ako volite nadrealne složence, jamačno će vam biti zanimljivo pročitati da se u najpoznatijem regionalnom svetištu - Međugorju - u ulici Franjevačkih mučenika nalazi restoran čiji slogan glasi "Habibi, come to Beirut".
Da, riječ je o libanonskom restoranu u samom središtu mjesta u sastavu općine Čitluk u kojemu se, prema predaji i živim svjedocima, koncem osamdesetih ukazala Gospa.
Međugorje od tada malo-pomalo postaje respektabilno stjecište vjerskog turizma, gradi i međunarodni imidž, ispovijeda se i priča na "svim živim" jezicima, a ni neki mrtvi jezici nisu ugasli (latinski, primjerice). Međugorje je već desetljećima mjesto hodočašća i nade, ali i mjestašce u kojemu se - dobro jede. Očekivano, od međunarodne kuhinje "barjak nosi" - talijanska. Pizze, paste i gelata ima svih boja i dezena, a ne zaostaje ni ponuda sveprisutnih (američkih) burgera, pomfrita i koječega drugog. Čak se ponegdje može naći i - domaći burek, pita.
Otprije nekoliko godina tu je, eto, u ponudi i libanonska hrana. I to nepatvorena, uvozna, teško da može biti autentičnija no što jest! Vlasnik - oriđiđi Libanonac - začine, grickalice i drugi trajniji repromaterijal dovozi iz vlastitog supermarketa u mjestu Jouniehu, glavni je kuhar vlasnikov otac.
Habibi u Međugorju
Kompletno osoblje je također iz Libanona, kao i poslovna partnerica-udjelničarka u biznisu. Recepti su prokušani, tradicijski, a s obzirom na to da je Libanon "zeznuto" lociran - graniči sa zaraćenom Gazom i srušenom Sirijom - mnogi će se teško odvažiti otputovati čak i u dijelove zemlje u kojima su turisti itekako dobrodošli, poput glavnog grada Bejruta, smještenog preko puta grčke strane Cipra. Srećom, za nas u susjedstvu postoji alternativa, i to pomalo zvuči kao oksimoron: Habibi, come to Beirut in Međugorje!
Dolazimo do restorana, parkiramo na službenom parkiralištu iza objekta, veoma blizu župne crkve svetog Jakova. U susret nam dolazi srdačni, nasmijani vlasnik s krunicom i križićem o vratu. Njegovo ime je Tissiano El Mdawar, 39 mu je godina - i katolik je.
Možda ipak "habibi u Međugorju" nije takav oksimoron...
- Katolik ste? - neumjesno pitamo. Vizualno demonstriranje vjere u zadanim okolnostima zapravo je sasvim razumljivo.
- Jesam! - jedva je dočekao Tissiano. - Iz mjesta Jounieha sam, 30-ak kilometara od Bejruta, znate, to vam je katolička zona multikulturalnog Libanona. Prije pedesetak godina bilo je nas katolika 70 posto, sad nas ima oko 35 posto. Demografska i vjerska slika dosta se promijenila s najezdom izbjeglica iz Sirije i Palestine u Libanon - veli pomalo tužno.
Libanonska rakijica
Dok nas nutka kavom u lijepom, nevelikom lokalu koji radi od Uskrsa do studenoga (sad već "broji sitno"), snošljivo domeće:
- Znate, kod nas živi sigurno 600 tisuća Palestinaca i oko milijun i pol izbjeglica iz Sirije. Manja smo zemlja od Hrvatske, ali puno gušće naseljena; oko deset milijuna stanovnika ima Libanon. Šteta što divni dijelovi Hrvatske, poput Slavonije, zjape praznjikavi; kod nas je puno kao šipak - malo se razvedri Tissiano, dok libanonski konobar pred nas stavlja kapučino zaslađen s malo kakaa.
- Hoćete jednu libanonsku rakijicu? Veoma je zdrava, u njoj ima anisa. Imamo bogatu ponudu aperitiva, piva i vina - nudi nas, pak, Tissianova poslovna partnerica, 53-godišnja Mirna Al Halaby iz Kfardebiana.
Njih dvoje su okosnica rada restorana već treću sezonu. Tissiano dogodine otvara i mali hotel, koji i nije tako mali - imat će 24 sobe, i zvat će se San Charbel, po libanonskom svecu čije ulje Tissiano nesebično dijeli hodočasnicima, s uputama kako njime olakšati bol.
Riječ je o svecu koji ima snažan zagovor kod Svevišnjega za one koji pate od tjelesne i duševne boli, približava nam naš domaćin, svojevrsni libanonski misionar. Već je odavno dva kontinenta - Europu i Aziju - premostio organizacijom turističkih tura iz Libanona u Međugorje. K tomu, vodi i domaći svijet (Hrvate, Hercegovce) u libanonska katolička svetišta, kojih ima puno u toj zemlji. Tome svjedoče i slike svetaca u interijeru restorana, uz natpis: "Habibi...", u prijevodi "ljubavi". Tu je i kipić Svete Majke, i veliko raspelo.
Puno petrusimula
Ipak, ovo je restoran, nije crkva, pa valja štogod i prigristi. Spiza je, blago rečeno, božanstvena! Već miriše "pozdrav iz kuhinje", najprije na stol stiže sushi, koji nije libanonska priča, ali Tissiano želi dati lagani internacionalni touch restoranu "Beirut", pa je uveo uz sushi, i burgere, muffine i još ponešto "usitno". Naglasak je ipak na divnoj, zdravoj libanonskoj hrani s puno petrusimula, slanutka, patlidžana, mesa taman koliko treba: kušali smo ćevapčiće i piletinu, mljeveno meso u slasnim zamotuljcima. Ima i ribe, i to riječne - pastrva, te "all round player" losos.
- Divno je ovdje, tu su Majka i Gospodin, njihova nas prisutnost krijepi i donosi nam mir. No, lokalna hrana je malo jednolična; to smo brzo uvidjeli. Samo meso, roštilj, janjetina, krumpir... Počeo sam voditi turističke ture 2014. godine, a prije tri godine, evo, otvorio i restoran, da se može kušati nešto drukčije, malo maštovitije - prisjeća se pobožni Tissiano, kojemu je sam Gospod bio u pomoći prve sezone poslovanja.
Bojkot i inspekcije
- Nisu me u početku dobro prihvatili lokalni ljudi; govorili su "tko je ovaj?", bojkotirali dolazak, stalno slali inspekcije... Izdržao sam, uz pomoć Isusa i Marije. Sad sam već udomaćen, dragi lokalni ljudi dolaze jesti, uživaju. I hodočasnici naravno; imamo izvrsne recenzije, najbolji smo odmah iza domaćeg lokala "Fili" - ponosno će Tissiano.
Pola godine provodi u Međugorju, mjesec dana u Dubaiju, gdje također turistički djeluje, a ostatak godine u Libanonu. Puno i putuje, posjetio je Brazil, Tajland, obišao svetišta Europe. Zimi skija u Libanonu, jedinoj arapskoj zemlji koja ima visoko gorje i skijališta!
- Ja imam kuću na skijalištu - veselo se ubacuje Mirna, čiji suprug se bavi trgovinom dijelova za automobile na veliko. Imaju oboje stabilne familije, Tissiano se čak oženio u Hercegovini.
- Oženio sam se 2018. godine u župi svetog Ante Padovanskog u Ljubuškom. Feštali smo u etno-selu Međugorje - prisjeća se s osmijehom Tissiano, čovjek kojega je u međuvremenu Bog blagoslovio s dvoje djece, i trećim djetetom na putu.
- Imam sina Tiaga, šest godina, i Orabellu, tri godine. Čekamo treću bebu! Sretan sam čovjek; sve donedavno supruga i djeca bili su tu, ali počela je škola, pa su se prebacili iz Hercegovine u Libanon - sažima. Mirna ima dva odrasla sina, i šarmantna je baka jednog unučeta za sada. Puno rade oboje, ali se i puno vesele.
- Radimo jako dobro. Super dobro. Slobodno napišite, ne bojimo se inspekcije; imamo sve papire, radimo uredno, sanitarne knjižice su tu - pričaju, nadopunjuju jedno drugo na kombinaciji engleskog i talijanskog. U Međugorju je talijanski itekako od koristi.
Humana gesta
Firmu (restoranski dio) osnovali su u doba korone, čekali su da mjere olabave, te otvorili "Beirut" 2023. Prve im godine Hercegovci, rekosmo, nisu dolazili, no izdržali su. Sad su prihvaćeni, štoviše, daju hranu nekolicini siromašnijih ljudi iz lokalnog okruženja.
Na jednom su mjestu u restorančiću čak napisali da gladan namjernik bez novca može slobodno blagovati besplatno. Neki to i iskoriste, ali ne zloupotrebljavaju; ljudi su ipak zahvalni za jelo, ne bahate se. Neće svatko olako ni prihvatiti pomoć, ali Mirna i Tissiano rado je nude. Svakog dana i mole, najčešće idu navečer na misu u veliku obližnju crkvu svetog Jakova, a očigledno su i praktični vjernici svjesni one "vjera bez djela je kao zdjela bez jela".
O, jela kod njih ima u izobilju, rekosmo, vrlo su ukusna!
- Sami pravimo organski sir i jogurt od domaćeg kravljeg mlijeka. Meso, mlijeko, ribu i svježe povrće ne dovozimo iz Libanona brodovima, kvarljivo je. Ali receptura je uvijek naša. Uzmite jogurt s libanonskim kruhom: izgleda kao tortilja, ali bolji je. Lista se - napominje domaćin.
Cijene su izuzetno povoljne, ako dolazite iz skupog Splita pogotovo. Na zidovima su slike svetaca, ali i nazivi libanonskih, ulica Beiruta: Rue Gemmayze, Rue Hamra...
Puno je tu detalja, a puno i hrane na stolu; hajde, čuli smo za falafel (okruglice od slanutka), libanonsku osvježavajuću salatu s petrusimulom i bulgurom, hummus (namaz od slanutka). A onda stižu i japraci, rolice sa sirom, mesni ražnjići, umaci da ti pamet stane. Pečeni patlidžan u pasti neobična je i jako zdrava jestvina. Nazivi nekih jela su zeznuti, jedva smo ih izgovorili, ali s užitkom progutali. Slatka ponuda je puding od riže, više vrsta halve, voćna salata, muffini i - baklava iz Sarajeva, s pistacijama i sladoledom.
Moli za Hajduka
- Baklava je zahtjevna za izradu, zasad je kupujemo od najboljih majstora - pošteno će Mirna i Tissiano.
A da ne bi ispalo da im se život u Međugorju giba samo na relaciji restoran-crkva, Tissiano otkriva kako provode slobodno vrijeme.
- Odemo se ljeti okupati u Makarsku na more, ili na rijeku u Čapljinu; tamo ima i jedan dobar klub - namiguje naočiti Libanonac. Nedavno je radna ekipa skoknula i do Herceg Novog u Crnoj Gori, Tissiano redoviti pohodi i teretanu.
- Odem i do Splita, na Hajduka. Često se molim za njega - dirnuto otkriva za kraj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....