Ljeto je udarno, bilo da je riječ o želji za morskim užicima, sezonskim poslovima ili poljoprivrednim radovima, slijedi početak školske godine, a potom i nabava drva, berba maslina, svinjokolja... Ubrzo dođu i Božić i Nova godina, nakon njih Uskrs, pričesti i krizme, pa ponovno u krug. Karakteristična su to, manje-više dobro poznata u ovdašnjim radnim sredinama, razdoblja u godini s povećanim brojem bolovanja u Hrvata - s čak trećinom, pokazale su lani kontrole Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), lažnih.
HZZO je u 2023. godini uspio srezati stopu bolovanja za 10,7 posto, te pojačao kontrole s obzirom na to da se na bolovanja iz zdravstvenog budžeta godišnje troši više od 200 milijuna eura. Istodobno su kontrolori HZZO-a pregledali kartone gotovo 30.000 osiguranika, nakon čega je prekinuto svako treće bolovanje jer se pokazalo neopravdanim.
Sumnjičavi poslodavci
U eri nedostatka radne snage i poslodavci postaju sve sumnjičaviji zbog učestalijih odlazaka djelatnika na bolovanje. Pogotovo u izazovnijim razdobljima godine za obavljanje nekih drugih poslova, izrazito u slučaju ponavljača i skupnih odlazaka na bolovanje, što je nerijetko, prije nego bolesti, posljedica loših uvjeta rada, malih plaća i toksične radne sredine.
Pri tome u tvrtkama s brojem zaposlenika na knap i na rubu izdržljivosti, a takve su mahom, nečiji odlazak na bolovanja ugrožava i one koji su ostali na radnom mjestu - ukupni teret posla prebacuje se na njih, uglavnom bez ikakve financijske nadgradnje od strane poslodavca, kojega ionako već košta djelatnik na bolovanju i nije spreman na dodatne troškove. Za one koji podnose teret - stimulacije nema.
Rast broja bolovanja u Hrvatskoj tjera mnoge poslodavce na provjeravanje neopravdanih tzv. lažnih bolovanja, zbog čega učestalo posežu za privatnim detektivima kako bi prikupili valjane dokaze, koji bi opravdali njihove sumnje. A onda poduzimaju daljnje korake...
- Lažnih bolovanja je uvijek bilo, ali pitanje je koliko netko može trpjeti. Uvijek isti ljudi odlaze na bolovanje baš kad se poveća opseg posla ili kad nešto traže, pa su nezadovoljni uvjetima rada. Uglavnom, vidi se, jasno je da nečije bolovanje nema podlogu u realnosti. Najčešća su to kratkotrajna bolovanja u trajanju od 42 dana, a ona idu na teret poslodavca. I sad je sezona monsuna - slikovito nam govori jedan od nekolicine splitskih privatnih detektiva (puni identitet poznat redakciji), među ostalim, iskusan u prikupljanju dokaza koji mogu nečije lažno bolovanje istjerati načistac. Navodi i razloge zbog kojih se neopravdano, pozivajući se na zdravlje, izostaje s posla.
Rad u fušu
- Najčešće ti ljudi rade u fušu. Bilo tko, tko ima ikakvu vještinu, zna postavljati pločice ili knauf ili zna razvući struju, ode iz firme i radi za sebe. Ovamo mu ide plaća, a na drugoj strani zarađuje - kaže naš splitski sugovornik.
Pravila nema, podjednako za tom metodom posežu zaposlenici u privatnim i državnim tvrtkama, muškarci, istina, češće od žena, iako su se i one u zadnje vrijeme, poglavito u obalnom području, uz angažman oko iznajmljivanja, uključile u čišćenje apartmana i brodova.
- Detektivi u Hrvatskoj najčešće rade takve poslove. Znači, lažna bolovanja, lažne adrese i prebivališta, kao i potraga za imovinom, naš su forte. Za obradu jednog slučaja potencijalno neopravdanog bolovanja potrebno nam je 7-10 dana. Pitanje je izlazi li taj netko često vani jer mi možemo dokumentirati samo nešto što je dostupno oku javnosti. Nikad nećemo ući u nekakav objekt gdje netko izvodi neke radove. Ali ako je nešto vani, mi ćemo dokumentirati ono što se događa. Eventualno što možemo evidentirati jest da je netko u svoje vozilo unio nekakav alat, došao na neko gradilište ili već gdje, iznio taj alat i ostao tamo u radnoj odjeći. U ostalo ne ulazimo - objašnjava detektiv, prisjećajući se kako je prije nekoliko godina radio na slučaju jedne tvrtke u Slavoniji, gdje je čak 50 radnika istodobno bilo na bolovanju. Kao u splitskoj "Čistoći" uoči protekle Ultre...
Ortopedski problemi
- Nismo bili angažirani u slučaju "Čistoće", ali ovo u Slavoniji bilo je zabrinjavajuće, poslodavac nije znao što bi s njima. Ali što se još događa?! Može radnik otići na bolovanje jer radi zube. Recimo, most. I onda ne može krnjav ili već kakav jest izlaziti pred ljude. Ili netko može imati psihičkih problema. Sve to ne igra ulogu, osim ako je nešto ortopedski u pitanju – bolovi u vratu, ramenima, rukama, leđima i nogama. Jedino u takvim slučajevima ima smisla angažirati detektive. Za sve ostalo ne vrijedi. Ne možete ništa, jer netko bezub može raditi oko svoje kuće, kositi, igrati košarku, plivati, zabavljati se... Ali ako je netko na bolovanju zato što je ograničen u kretnjama, a onda odlazi raditi neki fizički posao, onda je riječ o simulaciji i kršenju opravdane odsutnosti s posla - jasan je detektiv.
Nije upoznat s najčešćim dijagnozama jer zakon ni njemu ni poslodavcu ne dopušta uvid u nečiji zdravstveni karton, pa da bi njihov poslovni aranžman bio isplativ bilo bi, veli, dobro znati iz kojeg je razloga netko otišao na bolovanje. Upoznat je s nekim obrascima, ali ipak ne želi otkrivati previše.
- Ne bih volio govoriti što su sve sposobni raditi ljudi koji su skloni lažnim odlascima na bolovanje jer bih tako drugima mogao dati ideju. Neka svatko radi svoje - smije se detektiv.
Na potezu od Dubrovnika do Zadra detektivskim se poslom bave tri agencije i sve tri su u Splitu. Jedna znakovita imena "Trapula” egzistira u Obrovcu, po jedna u Rijeci, Puli, Varaždinu... Najviše ih je, kaže, u Zagrebu. U Slavoniji pak, koliko mu je poznato, nema nijedne.
- Mi čak najviše radimo izvan Splita, u BiH, Crnoj Gori, Makedoniji... Problemi u okruženju su isti. Naši klijenti su uglavnom strani poslodavci, rijetko kad domaći. Strane tvrtke vode brigu o takvim stvarima - ističe splitski detektiv.
Zavrzlama
Na obradi jednog slučaju obično su, minimalno, angažirana dva detektiva i jedno vozilo. Kad su u pitanju složenije situacije, potrebno je u prikupljanje dokaza uključiti četiri do šest detektiva. Nije nužno praćenje sporne osobe 0-24, detektivi imaju zadatak napraviti kvalitetnu analizu, a klijent određuje satnicu.
- Od naručitelja posla potrebna je određena količina informacija. Ako je moguće, fotografija, podaci o vozilu kojim osoba upravlja, adresa... Ljudi koje istražujemo često ne da nisu na jednoj adresi, nego nisu ni na drugoj ili trećoj. To je takva zavrzlama, nekad nekoga znamo tražiti tri-četiri dana. Nedavno jednog čovjeka nismo našli 20 dana. Ima svega - kazuje detektiv.
Špica lažnih bolovanja na obalnom području počinje od lipnja do kraja listopada. Dok traje sezona.
- Ljudi ljeti odlaze raditi daleko bolje plaćene poslove od onih za koje primaju redovnu plaću. Ali nije fer, jer bolovanjem sebi u firmi čuvaju mjesto, opterećuju poslodavca i zdravstveni sustav. Da ne kažem da to isto rade kolegama. Kod nas je sve poremećeno - kaže detektiv, otkrivajući kako se poslodavci najčešće, kad se već odluče krenuti u provjeru svojih djelatnika na bolovanju, najprije odlučuju za poziv njihovim liječnicima. Potonji im, naravno, ne mogu ništa reći...
Mehanizam kontrole
- Onda se počnu raspitivati kod drugih radnika, pa im oni kažu kako kolegi nije ništa i ponovno zovu liječnika. Slijedi provjera na višim instancama koja najčešće završi rečenicom: "Sve je u redu." Uopće ne funkcionira taj mehanizam kontrole. Osim toga, da bi se napravilo bilo kakvu ozbiljniju liječničku pretragu u ovakvom zdravstvenom sustavu, minimalno su potrebna tri-četiri mjeseca, a to znači i dobiti dijagnozu. A gdje smo tek kad je u pitanju više specijalističkih pregleda, što nekome ostavlja puno vremena za manevriranje s bolovanjem. Istodobno se, nažalost, često događa da one koji su uistinu teško bolesni HZZO vrlo često brzo vrati na posao. Ima ljudi koji nikome neće reći svoju muku, vrate se i rade, a imaju neki oblik karcinoma - primjećuje detektiv.
Stegovne mjere
Dodaje i kako svakog poslodavca, prije nego posegne za uslugama njegove agencije, uputi da prethodno sam napravi sve što može.
- Dajemo im savjet, mi dolazimo na kraju, jer ne može nijedan poslodavac posegnuti za nekom stegovnom mjerom ako nema dokaze. Popratna stvar našeg posla su fotodokumentacija i izvješće. Ako stvar dođe do suda, mi se pojavljujemo kao svjedoci i kažemo da određena osoba nije, prilikom obavljanja dnevnih aktivnosti, pokazala teškoće u kretanju. Ako sud utvrdi da je bolovanje bilo neopravdano, poslodavac može radniku dati izvanredan otkaz, a problema može imati i liječnik. Kontrola liječnika?! A što će kontrola HZZO-a napraviti liječniku kad mu je pacijent rekao da ga bole leđa ili malo šepa?! Teško je utvrditi razinu i intenzitet nečije boli i (ne)sposobnosti za rad. Slučajevi na kojima smo radili pokazali su da su se, na kraju, poslodavac i radnik razišli jer svi žele izbjeći dugotrajne sudske procese. Zato je bolje da njihova priča što prije završi. Ide se na nagodbu, da šteta bude manja, jer za trajanja nečijeg bolovanja poslodavac ne može zaposliti drugog radnika. Svi su u pat-poziciji - kaže detektiv iz Splita.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....