Splitska modna dizajnerica Marta Buzolić Pičuljan karijeru je započela 2007. godine kao apsolventica zagrebačkog Tekstilno-tehnološkog fakulteta prijavom na natječaj za mlade dizajnere. Kolekcija je izazvala veliki interes javnosti nakon čega ju je tadašnja organizatorica Fashion Weeka Zagreb Suzy Josipović Redžepagić pozvala da nastupi sa samostalnom kolekcijom uz bok već afirmiranim modnim dizajnerima.
Martine kreacije oduvijek su bile izazovne i seksi, ali prije svega ženstvene, a njene revije oduvijek su izazivale interes medija jer nosile su ih poznate manekenke poput Aleksandre Grdić i Lidije Lešić. Marta je u međuvremenu "nestala" sa scene, no zapravo je svo vrijeme radila u struci na sjeverno-američkom tržištu. Nakon pet godina života u Kanadi vratila se u Hrvatsk, a zbog posla, ali i ljubavi, trenutačno živi na dvije adrese, splitskoj i zagrebačkoj. Kako joj je bilo u Kanadi te kakvi su joj daljni planovi u karijeri, ali i kako je odlučila reći "da" svom suprugu, otkrila nam je u intervjuu.
Kad si se vratila u Hrvatsku i zašto?
Kad sam se selila za Kanadu, ostavila sam sebi mogućnost povratka u Hrvatsku, a također i mogućnost da je selidba odlazak za stalno. U Hrvatsku sam se vratila prije 3 godine.
Kanada je daleko i nažalost za dolazak u Hrvatsku je potrebno planiranje jer dugo vremena se gubi u putovanju i samim time ne možeš se baš ‘zaletiti‘ kući za vikend. Iako sam ja i za razliku od većine koji su se preselili u Kanadu češće odlazila u Hrvatsku- za Božić i na ljeto, što sam duže boravila u Kanadi sve mi je više nedostajala obitelj koja je i u međuvremenu rasla- imam 5 predivnih nećakinja i jednog nećaka.
Za vrijeme korone sam nakon dugo vremena bila duži period u Hrvatskoj jer se radilo od kuće i taj period mi je bio odlučujući. Nakon dugo vremena, s obzirom da nisam morala fizički biti u uredu i da su sajmovi bili otkazani, dobila sam vrijeme da se posvetim više sebi i da razmislim što želim. U tom periodu sam upoznala Igora, današnjeg supruga koji je bio još jedan od razloga da potvrdim svoju odluku. Kažu da je peta godina odlučujuća i da ako pređeš petu da je mala vjerojatnost povratka u domovinu, eto taman nakon 5 godina sam se i vratila.
Odlazak u Kanadu je jedna od mojih najboljih životnih odluka. Život u Kanadi me obogatio u svakom smislu, što u profesionalnom, što u životnom i apsolutno mi je promijenio pogled na svijet, a i na samu sebe.
Koliko dugo si bila u Kanadi, kako je izgledao tvoj životni put tamo?
Sa dozvolom stalnog boravka koju mi je Kanada omogućila na osnovu mog portfolija otišla sam stjecati nova znanja. Radila sam i živjela 5 godina, te sam dobila i kanadsko državljanstvo.
Upravo zbog diplome Magistre inženjerke tekstilne tehnologije i inženjerstva, dobila sam priliku raditi na više pozicija u modnoj industriji u različitim odjelima - od dizajna, tehničkog dijela pred proizvodnje do operative i (vele)prodaje ženske odjeće čime sam zaokružila kompletan proces od ideje do same prodaje.
Najduže sam se zadržala na poziciji Operativnog i prodajnog menadžera za Sjeverno Američko tržište za jednu kanadsku modnu tvrtku gdje sam vodila tim prodajnih agenata za različita teritorijalna područja te nadzirala operativni dio tvrtke koji se sastojao od proizvodnje, logistike, uvoza i izvoza.
Moja ideja odlaska je bila dobiti što veće iskustvo koje ću jednog dana pretočiti ponovno u vlastiti brend i zato sam se fokusirala da mi karijera ide više u biznis smjeru nego u smjeru dizajna i u tome sam i uspjela.
S poslom sam sezonski organizirala korporativni sajam u Las Vegasu, posjećivala druge sajmove u Las Vegasu, New Yorku, Italiji i Torontu, a bila sam i u Kini posjetiti poznati kineski sajam proizvođača i naše partnere s kojima smo surađivali tako da nisam bila vezana isključivo za Kanadu, već sam sa poslom često putovala.
Kako ti je bilo u hladnoj Kanadi s obzirom da si Splićanka?
Što se tiče kanadske klime, bilo mi je teško se prilagoditi. Dok sam živjela u Winnipegu, većinu vremena je bilo oko -40 i dan danas se čudim kako ljudi to izdržavaju svake zime, a ja sam jedva preživjela jednu. U Winnipegu bude toliko hladno da budu upozorenja da ljudi izbjegavaju biti na otvorenome više od 15 minuta i cijeli grad zapravo živi u zatvorenim prostorima. Imaju dvije varijante- jedna je podzemna, a druga je da su sve zgrade u centru povezane međusobno zatvorenim mostovima. Bude toliko hladno da se snijeg odvozi van grada jer se ne može otopiti.
U Torontu je nešto toplije nego u Winnipegu, ali i dalje jako hladno. Čak bih rekla da i ta hladnoća i snijeg i nisu toliki problem jer kad je temperatura ispod nule ti je svakako hladno bilo to -10 ili -30, ali zime su duge i to je ono što mi je bilo najteže se naviknuti. Većina kanađana ostavlja dio godišnjeg odmora za zimu da bi otišli u toplije krajeve i napunili se vitaminom D jer duga zima zna djelovati depresivno na ljude. Kanada je predivna zemlja, puna prirodnih ljepota i za razliku od zime, ljeta u Kanadi su prekrasna. Sve nekako živne, na svakom koraku su organizirana različita događanja, a i tu ‘živost‘ vidiš na licima ljudi.
Kako si se odlučila vratiti u Split?
Nisam se skroz vratila u Split, ali veći dio posla sam koncentrirala u Splitu gdje mi se nalazi i samo skladište. Bez obzira što sam veći dio života provela van Splita, Split je ipak moj rodni grad i što sam starija tu se sve više vidim u budućnosti. Život je nekako mirniji, kvaliteta života je bolja, sve je bliže i lakše za obavit i organizirati.
Lani si se udala, možeš li nam reći tko je tvoj odabranik, kako si odlučila reći da?
Znam se šaliti da sam morala proputovati svijet i promijeniti kontinente da bih ga na kraju upoznala kući. Ne biraš kad ćeš i gdje upoznati osobu s kojom ćeš provesti život. Kod mene je ljubav stigla malo kasnije jer sam bila posvećenija karijeri, ali se isplatilo. Kad je nešto pravo, onda i nije teško reći da. Igor je u sličnoj struci, oboje smo dizajneri, doduše u različitim branšama, on je voditelj digitalnog dizajna, tako da osim što se slažemo u karakternom smislu, srodne su nam i branše u kojima smo. Međusobno se podržavamo i razumijemo.
Otkako si se vratila u Hrvatsku živiš na dvije adrese, splitskoj i zagrebačkoj, gdje ti više odgovara?
Kad sam bila mlađa, Zagreb mi je više odgovarao jer ima više mogućnosti. Što sam starija, više naginjem Splitu. Prioriteti ti se s godinama mijenjaju, a i nakon Kanade nekako više cijenim topliju klimu. Neminovno je da će Zagreb uvijek biti važan dio u poslovnom smislu. Split je praktičniji jer je sve blizu, dok u Zagrebu ti za sve treba više vremena i gužve u prometu su veće. Za sada sam na dvije lokacije, a gdje ću na kraju biti locirana za stalno, pokazati će vrijeme.
U Hrvatskoj si se ponovno vratila dizajniranju, možeš li nam reći na čemu točno radiš?
Ove sezone sam iz mirovanja vratila svoj brand MB by Marta Buzolić. Izbacila sam kolekciju Jesen/Zima 2024/25. Za razliku od prijašnjeg rada kada sam u fokusu imala glamur, večernje haljine i odjeću za posebne prigode, danas se više baziram na svakodnevnu odjeću. Nekada sam radila većinom odjeću po mjeri (iako sam imala i gotovih komada), a sada sam prešla na konfekcijski način rada.
Što se tiče dizajna, onaj tko je poznavao moj rad od prije će moći prepoznati moj potpis i danas, iako se naizgled prijašnji i sadašnji rad potpuno razlikuju.
Moja glavna vodilja je bila da žena koja će nositi moju odjeću može većinu komada kombinirati na više načina- za posao, svakodnevne aktivnosti ili za izlazak s promjenom obuće i modnih dodataka, uz to da ima komade koji nisu isključivo trendovski već da ih može nositi i sljedećih nekoliko sezona.
Prema kategoriji, u kolekciji se mogu pronaći kaputi, baloneri, sakoi, jakne, bodiji, hlače, suknje i haljine. Kolekcija je kompletno tvornički proizvedena, modeli dolaze u 5 veličina od XS do XL. Modeli su elegantni i nosivi, krojevi su jednostavni uz određene pomake u obliku detalja, kombinacija različitih materijala, boja i dezena koji ih čine drugačijim.
Za sada nemam svoj fizički dućan, već samo online prodaju, ali u suradnji sa Varteksom do kraja mjeseca će MB biti dostupan u 4 Varteksova dućana- Zagreb, Split, Rijeka i Zadar. Jako sam sretna zbog suradnje, posebno što će kolekcija biti dostupna prvi put u mom rodnom gradu.
Jesi li u kontaktu s bivšim manekenkama poput Aleksande Grdić koja ti je bila zaštitno lice revija?
Nažalost se dugo nisam vidjela sa Aleksandrom, obje smo se odselile iz Zagreba, ja i iz Hrvatske i nekako život i obaveze te odvoje. S Aleks sam uvijek imala odličan odnos i suradnju i uvijek je bila tu kada mi je trebalo. Bila je tradicionalno zaštitno lice mojih revija i uvijek ih je odrađivala vrhunski i provodila moje ideje u djela.
Također, naša poznata manekenka Lidija Lešić je nosila moje revije od početka moje karijere i surađivale smo onda na raznim projektima i kampanjama. Obzirom da je Lidija i dalje ostala u modi, nekako logično mi je bilo da za povratničku kampanju odaberem baš nju za zaštitno lice. Baš mi je bilo drago i nekako emotivno da smo zajedno odradile kampanju jer je zapravo naša suradnja počela prije 17 godina kada smo obe bile jako mlade i na početku karijera, a opet u ono vrijeme i profesionalno ozbiljne.
Kad se sjetiš modne scene od prije desetak godina, prije nego si otišla u Kanadu, što ti je bilo najdraže?
U ono vrijeme je bilo više modnih događanja, revija, izložbi, natječaja, možda čak i previše za jednu malu zemlju. Danas tih događanja ima sve manje, a organizirane skupne revije su se ugasile. Čini mi se da se u međuvremenu sve promijenilo jačanjem društvenih mreža.
Danas ne trebaš organizirati reviju da bi se predstavio, dovoljno je da izbaciš kampanju i pustiš je na društvene mreže. S jedne strane je to praktičnije jer lakše i s manjim troškom dođeš do publike, ali s druge strane si izoliran od ljudskog kontakta/ tzv. žive publike. Revije su zahtijevale dosta organizacije, ali su nas dizajnere gurale da budemo još kreativniji i za javno predstavljanje. Bilo je bitno da privučeš medije i zadovoljiš modne kritičare, a danas je bitnije da pametno odabereš modnog influensera koji će te reklamirati. Svako vrijeme nosi svoje prednosti i mane, ali rado se prisjećam tog vremena.
Kakvi su ti daljni planovi što se tiče dizajniranja?
Mislim da će svaka sljedeća kolekcija biti odvažnija i zanimljivija. Početak (u mom slučaju ponovni početak) je uvijek najizazovniji, a time i kreativno, nesvjesno, možda i sigurniji. Planiram svakom sljedećom kolekcijom dodavati i nešto novo. Uskoro će se moći pronaći u kolekcijama i nakit od nehrđajućeg čelika te drugi modni dodaci.
Ne želim previše unaprijed govoriti jer sam u životu naučila da su djela jača od riječi, tako i u slučaju sa vlastitim planovima želim radije pričati kada dođe do realizacije nego o samim planovima koji se ponekad mogu i izjaloviti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....