Može li manji unos proteina doista usporiti starenje? Evo što kaže pregled studija

Posljednjih su godina proteini postali gotovo sinonim za zdravu prehranu. Štoviše, ako na ambalaži proizvoda u dućanima pročitamo tu magičnu riječ, ona nam daje svojevrsnu sigurnost da ćemo svome tijelu dati baš ono što mu nedostaje. Ipak, znanstveni pregled objavljen u časopisu Cell Press Blue sugerira da priča o proteinima i nije toliko jednostavna. Međutim, postoji jedno ali.

Autori su, naime, analizirali više od 350 istraživanja koja su proučavala utjecaj unosa proteina i pojedinih aminokiselina na metabolizam, starenje i razvoj kroničnih bolesti. Njihov zaključak nije da bi svi trebali početi jesti manje proteina, nego da bi preporuke trebalo prilagoditi dobi, zdravstvenom stanju i, možda najvažnije, razini tjelesne aktivnosti. Ranije spomenuto ‘ali‘ jest u tome da su istraživanja uglavnom rađena na životinjama. Prema autorima ovog pregleda, prehrana s nešto manjim udjelom proteina u brojnim je istraživanjima na životinjama bila povezana s boljom regulacijom šećera u krvi, manjom količinom masnog tkiva, nižom razinom upale te duljim životnim vijekom. Zanimljivo je da su životinje na prehrani s manje proteina često unosile više kalorija, ali su ipak trošile više energije i zadržavale bolji metabolički profil.

Jedno od mogućih objašnjenja krije se u hormonu fibroblastičnog faktora rasta 21 (FGF21). Naime, kada organizam dobiva manje proteina, razina tog hormona raste, a on se povezuje s većom potrošnjom energije, većom osjetljivošću na inzulin i povoljnijim metaboličkim promjenama. Autori navode da se porast FGF21 bilježi i kod ljudi, no najveći dio dokaza o njegovu utjecaju na dugovječnost dolazi iz pokusa na životinjama.

Nisu problem samo proteini, nego i određene aminokiseline

Pregled posebno izdvaja nekoliko esencijalnih aminokiselina – metionin, izoleucin i valin – koje bi mogle imati važnu ulogu u procesima starenja, piše Science Daily. Istraživanja pokazuju da ograničavanje upravo tih aminokiselina može reproducirati dio pozitivnih učinaka prehrane s manje proteina, barem u eksperimentalnim modelima. Smatra se da one utječu na signalne putove koji reguliraju rast stanica, metabolizam i upalne procese.

Ne vrijede ista pravila za sportaše i one koji većinu dana sjede.

Profesor Dudley W. Lamming sa Sveučilišta Wisconsin, jedan od autora pregleda, ističe da nema dvojbe kako proteini imaju važnu ulogu u izgradnji mišića i oporavku nakon vježbanja. Problem je, kaže, što većina ljudi nije dovoljno fizički aktivna, a istodobno konzumira znatno više proteina nego što im je potrebno.

S druge strane, sportaši često unose velike količine proteina bez razvoja metaboličkih poremećaja. Autori pretpostavljaju da redovita tjelesna aktivnost omogućuje da se aminokiseline iskoriste za izgradnju i održavanje mišićnog tkiva umjesto da potiču metaboličke procese koji dugoročno mogu biti nepovoljni. Upravo zato smatraju da bi preporuke o unosu proteina trebale više uzimati u obzir razinu tjelesne aktivnosti, a ne biti jednake za sve.

Potrebna su daljnja istraživanja

Naime, riječ je o preglednom radu koji sažima postojeća istraživanja, a ne o novom kliničkom ispitivanju na ljudima. Štoviše, najveći dio dokaza o produljenju životnog vijeka dolazi iz istraživanja na životinjama. Kod ljudi postoje dokazi da umjereno smanjenje proteina može poboljšati neke metaboličke pokazatelje, poput osjetljivosti na inzulin ili razine glukoze, međutim, još uvijek nema čvrstih dokaza da zbog toga ljudi doista žive dulje.

Europske preporuke kažu da je i dalje većini zdravih odraslih osoba dovoljno oko 0,8 grama proteina po kilogramu tjelesne mase dnevno, dok starije osobe, trudnice, osobe koje se oporavljaju od bolesti i oni koji redovito treniraju mogu imati povećane potrebe.