Sve ono što nam je na lanjskom izdanju Weekend Food Festivala u Rovinju nedostajalo i što smo čak smatrali propustom, proteklog su se petka i subote organizatori potrudili ispraviti. Ukratko, program je bio značajno kvalitetniji i promišljeniji, sudjelovali su svi koji su i najavljeni, i ništa manje važno - nitko nije ostao gladan. Festival je drugu godinu zaredom u Hrvatskoj okupio brojna lica s domaće, ali i svjetske scene kako bi u dva dana panela, masterclassova, predavanja i kulinarskih prezentacija zainteresiranima predočili što rade u svojim matičnim restoranima i tvrtkama posvećenima hrani i piću. Svake godine festival je sve ambiciozniji i kompleksniji, a s obzirom na reakcije uzvanika, ovogodišnje je izdanje bilo konkretnije i razrađenije nego prethodnih godina, što je pozitivan pokazatelj da postoji interes za ovakva zbivanja. S obzirom na to da se jedini drugi veliki hrvatski festival posvećen gastronomiji ove vrste, šibenski Chef’s Stage Rudolfa Štefana, nakon pandemije više nije niti jednom održao, WFF je događanje koje vrijedi podržati.
Na panelima su svoja iskustva podijelila velika inozemna imena poput Ane Roš (Hiša Franko**), Rasmusa Munka (The Alchemist**), Eduarda Xatrucha (Disfrutar**), Franca Pepea (Pepe in Grani) i Davida Muñoza (DiverXo***) i pred punom dvoranom objasnio i pokazao na koji način pristupa razvijanju jela koja nudi u svom restoranu. Muñoza je dvije godine zaredom svjetska kulinarska organizacija The Best Chef proglasila najboljim kuharom na svijetu pa ne čudi da je pobudio toliko veliki interes publike. Puna prostorija bila je i kod najboljeg pizza-majstora na svijetu Franca Pepea, koji je pred publikom sa svojim timom demonstrirao kako radi svoju proslavljenu pizzu frittu i druge specijalitete. U prostoriji ispunjenoj mirisom prženog tijesta spremljeni uzorci razgrabili su se u tren oka.
Tijekom ova dva dana svoje mjesto na pozornici zauzela su i jaka imena domaće scene poput Mate Jankovića (SOL), Davida Skoke (Batelina), Denija Srdoča (Neba*), Hrvoja Kroflina, Tomice Đukića i drugih, kao i brojni predstavnici domaće prehrambene industrije. Prisutnost velikih industrijskih igrača s domaće scene, bilo kao izlagača ili pak sudionika na panelima, pokazatelj su da prostora za napredak u tom segmentu domaćeg sektora ima, kao i da gastro događanja poput ovog mogu privući i veći priljev novca.
Dvije glavne teme koje su se protezale kroz većinu predavanja na festivalu bile su održivost i odnos prema ljudima, što danas i jesu goruće teme jer pametno posložen pristup ugostitelja chefova i proizvođača hrane i pića ima mogućnost mijenjati smjer u kojem će se domaća, ali i strana gastronomija kretati u narednim godinama. Od društveno korisnog rada kakvog primjerice promiče Rasmus Munk sa svojim interdisciplinarnim projektima (kuhanje za beskućnike tijekom pandemije, izrada slastica za odjel za liječenje karcinoma dječje bolnice, i slično), preko poziva da se povezuje direktno s proizvođačima i dodatno ih se educira pa do zdravijeg pristupa radnicima kakav zastupaju Karime Lopez i Takahiko „Taka“ Kondo iz restorana Gucci Osteria da Massimo Bottura, pozitivnih primjera kako raditi stvari nije nedostajalo.
Ipak, najviše kontroverze polučili su predstavnici domaće scene, s temama koje su se pokrivale sve od izazova s kojima se ugostitelji susreću u prvoj godini poslovanja (o čemu ćete moći čitati na portalu Dobra hrana), stvarne vrijednosti internet-recenzija, sporog razvoj domaće scene proizvodnje prirodnih vina ili pak pretjeranog izvoza kvalitetnih domaćih namirnica i pogrešno usmjerenog brendiranja ekskluzivnih namirnica.
Na festivalu su najavljeni i brojni novi projekti, od novog restorana kojeg Ana Roš uskoro otvara upravo u Hrvatskoj, preko novog serijala posvećenog vinu i domaćoj hrani Davida Skoke do prijevoda svjetskog bestsellera “Okus” autora i glumca Stanleyja Tuccija, a u čijem je predstavljanju sudjelovala i redakcija Dobre hrane.
Za razliku od prošle godine, ovogodišnji je festival imao veću ponudu hrane koju su posjetitelji mogli isprobati, na što se u svom govoru osvrnuo i naš chef David Skoko, pri čemu je prevladavala tipična street food ponuda koju u su nedjelju mogli kušati i oni koji nisu prethodna dva dana posjećivali festival jer je 16. travnja ulaz bio besplatan. Kao što smo već spomenuli, nitko nije ostao gladan.