Kina upravo gradi novo carstvo

Kineskih 1,1 milijardi internetskih korisnika proizvodi više digitalnih podataka nego bilo tko drugi na Zemlji. Isto vrijedi za golemi sustav kamera za prepoznavanje lica. Sada i autonomna vozila jure cestama, a letjelice prelijeću nebo, pa kvaliteta i vrijednost informacija koje dolaze iz novih tehnologija ubrzano raste.

No količina podataka nije jedino što kineski slučaj čini posebnim. Vlada je korištenje tih podataka sada uključila kao ključnu komponentu za upravljanjem gospodarstvom i nacionalnom sigurnošću. To će uvelike utjecati na Kinu, ali nosi i upozorenja za sve demokratske sustave.

Kineski planeri podatke smatraju glavnim čimbenikom proizvodnje, jednakim radu, kapitalu i zemlji. Predsjednik Xi Jinping podatke naziva temeljnim resursom „s revolucionarnim utjecajem“ na međunarodnu konkurenciju. Vizija je to bez presedana koja može utjecati na mnogo stvari: od građanskih sloboda do profita internetskih tvrtki i ukazuje na kineske ambicije da preuzmu vodstvo u razvoju umjetne inteligencije.

Ta vizija predsjednika Xija brzo se pretvara u stvarnost. Kina je još 2021. objavila pravila po uzoru na europski Opći propis o zaštiti podataka (GDPR). No sada se udaljava od zapadnih normi. Svi stupnjevi vlasti moraju upravljati podacima kojima raspolažu. U tijeku je sveobuhvatan projekt procjene količina podataka u državnim poduzećima. Ideja je vrednovati ih kao imovinu i uvrstiti u bilance ili njima trgovati na državnim burzama podataka. Dana 3. lipnja Državno vijeće objavilo je nova pravila kojima se sve razine vlasti obvezuju na razmjenu podataka.

Još jedna velika promjena je uvođenje digitalne osobne iskaznice, zakazano za 15. srpnja. Time bi središnje vlasti mogle kontrolirati popis svih internetskih stranica i aplikacija koje građani koristi. Povezati nečije ime s njegovim internetskim aktivnostima postat će teže za velike tehnološke tvrtke koje su dosad upravljale sustavom. One će vidjeti samo anonimizirani niz brojeva i slova. No zastrašujuće je to što bi taj popis jednoga dana mogao stvoriti panoptikon.

Konačni cilj Kine čini se da je stvaranje integriranog nacionalnog oceana podataka, koji bi obuhvaćao ne samo potrošače nego i industrijske te državne aktivnosti. Prednosti su očite – od lakšeg treniranja modela umjetne inteligencije do smanjenih prepreka za male nove tvrtke.

No jednako su primjetni i neki nedostaci. Država ima lošu povijest upravljanja osobnim podacima: policija u Šangaju izgubila je milijardu zapisa u hakerskom napadu. Ako privatne tvrtke izgube nadzor nad podacima koje stvaraju, profiti bi mogli pasti, što bi umanjilo poticaje za inovaciju. Iako bi shema digitalnih iskaznica mogla nadmašiti postojeći, nespretniji sustav nadzora, u kojem niži činovnici zlorabe svoje goleme ovlasti, novi pristup sve više nalikuje plodnim tlom za uživanje Velikog Brata.

Većina država suočava se s izazovom kako nadzirati i upravljati podacima. Prema nekim izvještajima, Trumpova administracija razmatrala je angažiranje Palantira, privatne tehnološke tvrtke, kako bi konsolidirala državne podatkovne baze. Europska unija možda će morati ažurirati svoja GDPR pravila. Indijski sustav Aadhaar za identifikaciju inzistira na privatnosti, možda na štetu gospodarskog učinka.

Sve države trebaju biti učinkovite pri upravljanju podacima. Za demokracije je taj zadatak teži, jer moraju ugraditi mehanizme nadzora i ravnoteže koji štite vlasnička prava, privatnost i građanske slobode. Kina, u svojem velikom eksperimentu, tome pridaje manju važnost – i možda će izgraditi učinkovit, ali distopijski sustav nadzora.

Kina je desetljećima bila tek „brzi sljedbenik“ zapadnih inovacija. Ako uspije pokazati da „ocean podataka“ donosi ekonomsku dobit, njezin centralizirani pristup neće izazvati samo ekonomske, nego i političke prijepore na globalnoj razini.