CINEHILL FILM FESTIVAL

Paul upoznaje Paulette dok ona kleči na mjestu pogubljenja Marije Antoanete. Par dijeli zanimanje za istinite zločine...

Paul i Paulette

 /Cinehill Film Festival
Titula formalno najhrabrijeg i vjerojatno najboljeg filma festivala pripada utegnutoj drami ‘Sve je u redu‘ mađarskog redatelja i scenarista Bálinta Dániela Sósa
Titula formalno najhrabrijeg i vjerojatno najboljeg filma festivala pripada utegnutoj drami ‘Sve je u redu‘ mađarskog redatelja i scenarista Bálinta Dániela Sósa

Ovogodišnje izdanje Filmskog festivala Cinehill, otvoreno u utorak 22. srpnja, danas dočekuje četvrti dan prikazivanja službene konkurencije za nagrade žirija i prestižne udruge filmskih kritičara, FIPRESCI-ja. Kvaliteta filmova jučer je stagnirala naslovima Odvažna te Paul i Paulette se kupaju. Švicarska drama Odvažna debitantski je film redateljice Jasmin Gordon najavljen kao propitivanje majčinstva, ženskog bunta i društvenog oprosta. Međutim, drama izuzev prikaza posvećenog majčinstva nudi vrlo površnu karakterizaciju svoje glavne junakinje. Samohrana majka Jule u slojevitoj izvedbi Ophélije Kolb za svoje troje simpatične djece skrbi iskrenim nastojanjem da se dokaže kao dobra majka, no njezine metode osiguravanja održive infrastrukture života svoje obitelji nisu ni bunt protiv ženomrzačkog društva ni pokušaj osobne rehabilitacije. Naime, Jule na gležnju nosi uređaj za praćenje jer je očigledno opljačkala supermarket gdje je radila kao računovođa, a njezine napore da pronađe drugi posao nemoguće je opisati kao marginalizaciju jer Jule umjesto traženja zaposlenja osmišljava sve ambicioznije pljačke. Prizori kad Jule s djecom provaljuje u praznu nekretninu i uvjerava ih da ju je kupila nalikuju beznadnom održavanju privida stabilnosti oca talijanskog klasika Život je lijep, no majčinstvo nije dostatan moralni kontrapunkt za doista slojevitu karakterizaciju Juleinog lika.

U sličnom duhu, britanska romantična komedija Paul i Paulette se kupaju svoje navodne ciljeve kritike povijesnih nepravda i prikaza ležernog romantičnog odnosa pobija stvarnim sadržajem. Uz stiliziranu fotografiju i izvanrednu glazbu, film redatelja Jethroa Masseyja prati američkog fotografa Paula (Jérémie Galiana) koji u Parizu naslovnu Paulette (Marie Benati) upoznaje dok djevojka kleči na mjestu pogubljenja Marije Antoanete. Paul i Paulette smjesta ustanovljavaju dijeljeno zanimanje za istinite zločine i morbidno rekreiranje mračnijih točaka pariške povijesti. Lik Paulette ovdje funkcionira prvenstveno kao ocvali trop "manic pixie dream girl" (hrv. manične vilinske djevojke iz snova), jednostrane djevojke čiji se interesi savršeno podudaraju s interesima muškog protagonista, a koja služi kao sredstvo njegovog sazrijevanja ili samoostvarenja. Dok obilaze lokacije zooloških vrtova s ljudima ili masovnih pogubljenja, Paul zanemaruje Paulettine izjave o ljubavi spram njezine bivše djevojke Margarite, nategnutom odnosu s homofobnom majkom i nesigurnostima. Paulovo sazrijevanje spoznajom da očigledno homoseksualna Paulette ne postoji kako bi ju on mogao voljeti plošnost njezinog lika potvrđuje kao medij njegovog odrastanja, a njihov navodni interes za istinite zločine zbog zgražanja nad nepravdom svejedno neugodno nalikuje senzacionalističkoj naravi industrije profitiranja od tragedija.

image

film Snovi

/Cinehill Film Festival

Nakon zaključenja trećeg dana projekcijom hvaljenog dobitnika berlinskog Zlatnog medvjeda, norveške drame Snovi redatelja Daga Johana Haugeruda, uvjerljivo najuspjelije naslove ovogodišnje službene konkurencije festivala publika će dočekati u petak. Ovaj slijed smionijih i formalno inovativnijih pristupa općim temama započinje crnohumornom dramom Ljubav koja ostaje islandskog redatelja, scenarista i direktora fotografije Hlynura Pálmasona, koji je snimanje djela nostalgičnom formatom 35-milimetarskog filma ušio u ispričanu priču. Radnja prati razvod braka neuspješne umjetnice Anne (Saga Garðarsdóttir) i ribara Magnusa (Sverrir Gudnason), koji postupnim razdvajanjem i dijeljenim skrbništvom djecu nastoje poštedjeti traume. Uloge kćeri srednjoškolke i dva mlađa sina blizanca vodećeg para pripale su Pálmasonovoj djeci – patronima Hlynsdóttir i Hlynsson – koji nepotpuno razumijevanje prekida svojih roditelja izvode duhovitom iskrenošću. Struktura filma vinjete još uvijek prisnih razgovora Anne i Magnusa, koji su se razišli kao prijatelji, montira s nadrealističkim sekvencama izgradnje razapetog viteza za vježbe gađanja lukom i strijelom, Aninih nastojanja da zadrži dostojanstvo dok umjetnost izrađenu prirodnim procesima hrđanja i propadanja prodaje švedskim galeristima ili kolažom pripovijedanih pojmova s nepovezanim prizorima. Iza formalne inovativnosti, emocionalna inteligencija filma ostvarena je postupnim otuđenjem Anne i Magnusa usprkos porivima da napetosti utišaju povratkom zajedničkom životu, kao i uvidima djece koja se prisjećaju dinamike ljubavi koju njihovi roditelji više ne dijele.

image

Sve je u redu

/Cinehill Film Festival

Titula formalno najhrabrijeg i vjerojatno najboljeg filma festivala pripada utegnutoj drami Sve je u redu mađarskog redatelja i scenarista Bálinta Dániela Sósa, čiji desaturirani tonovi crno-bijele Budimpešte baštine stilski registar crno-bijelih uradaka poljskog redatelja Paweła Pawlikowskog. Sve je u redu unutar napetih sat i dvadeset minuta trajanja bez trunke sala prati udovca Sándora (Szabolcs Hajdu) u obećavajućoj vezi s netom razvedenom Klárom (Anna Hay). Povezivanje novih partnera otežano je Sándorovim vidno traumatiziranim dvanaestogodišnjim sinom Dénesom (Ágoston Sáfrány), koji u školske sastavke upisuje lik svoje mrtve majke i izljeve bijesa pretače u satove boksa. Zajednička proslava rođendana Dénesa i Klárine dražesne kćeri Sári tijekom dječje igre prerasta u tragediju: Sári pada u prazan bazen i u lokvi krvi ostaje u komi. Sándorovi napori da prikrije ono što vjeruje da je vidio – Dénesa kako svoju novu polusestru namjerno gura u prazan bazen – u visoko stiliziranom prostoru naizgled bezvremene Budimpešte otkrivaju da je gubitkom supruge jednako traumatiziran kao i njegov sin te spreman preostale članove svoje obitelji zaštititi i etički neobranjivim postupcima. Sve je u redu naše automatske predrasude o agresivnom, osjetljivom i neprilagođenom Dénesu u uvjerljivoj debitantskoj izvedbi Ágostona Sáfrányja izvanrednom inteligencijom upinje u bezostatno slaganje sa Sándorovim sumnjama, samo kako bi završetak filma donio životan i u novijoj kinematografiji rijetko nepredvidiv rasplet događaja. Trans-generacijska trauma u filmu je stoga pronicljivo artikulirana kao samo-ispunjavajuće proročanstvo, a intelektualna slojevitost filma suptilnom elegancijom izvire iz scenarija strogo srezanog na minimalistički kostur zrelog pripovijedanja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
02. prosinac 2025 21:38