Spomenik revolucionarnom vojskovođi. Javni prijevoz bez klime. Nejasna galama na glavnom trgu. Ocvala fasada.
Ne, nije Zagreb, nego Budimpešta. Budimpešta je veća, imperijalnija i turistički samouvjerenija, ali između ta dva grada postoji srednjoeuropska rodbinska crta: osjećaj da bi se sve moglo popraviti kada bi netko samo malo ozbiljnije zapeo.
Djeca nam zbog ove senzacije odlaze u Budimpeštu. Zašto ih još nema u Hrvatskoj?
Florence je pozvala na žrtvovanje bogovima. Lijepo za pogane, loše za sve iza njih
Put prema Szigetu zato nije samo odlazak na festival. Više je to prelazak u susjednu verziju vlastite kulturne frustracije. Dovoljno je blizu da se može autobusom....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....