Kad čujem "Island", prva asocijacija mi je povijesni štrajk žena 24. 10. 1975. kada je 90% Islanđanki stalo: nisu otišle na posao, nisu radile kućanske poslove, djecu su ostavile očevima. Jedan dan žene nisu ništa radile i zemlja je stala. Prema zakonu nisu imale pravo štrajkati jer bi dobile otkaz, nego su uzele slobodan dan. Zakon se promijenio: žene su morale biti plaćene jednako kao i muškarci. U centru Reykjavika prosvjedovalo je oko 25.000 žena, u zemlji s 220.000 stanovnika bio je to najveći prosvjed u povijesti. Dugoročni rezultat: na Islandu za žene ne postoji famozni "stakleni plafon", bile su akterice u akciji slanja bankara u zatvor 2010., vode zemlju blagostanja.
Selo bez crkve i groblja
Ništa o tome ne piše u ovom romanu iz 2005. islandskog top pisca. Valjda...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....