Priča vlasnika najpoznatijeg splitskog restorana “Zrno Soli” Ive Vrdoljaka, može stati u onu čuvenu o čudnim putovima Gospodnjim. Već je bio lagano zašao u četrdesete, a činilo mu se, veli, da mu mnogi snovi izmiču, pa i oni koje je, doslovno, noćima sanjao. Cijeli je život maštao biti dio nogometnog miljea, da kao otac mu Milan bude aktivan nogometni sudac ili pak sportski dužnosnik, što je Milan Vrdoljak uspješno radio desetljećima, piše Slobodna Dalmacija.
- Zapravo, prvo sam imao dječačku želju postati Hajduka, a kad sam malo porastao, vidio sam se u sportu kao netko tko se njime bavi iz drugog plana, tko se bavi određenom organizacijom. Druga želja bila mi je imati svoj restoran jer sam bonkulović što se, hvala Bogu, na meni i vidi.
No život je stalno išao nekim svojim smjerom, te skoro da sam se pomirio s tim da nikad neću imati veze ni sa sportom ni s gastronomijom. Na privatnom sam sanjao suprugu i skladan život pun obostranog razumijevanja, ali bio sam i dalje sam sa svojim snovima – priča s osmijehom iskreno Ivo.
Nebeski režiser
A onda su mu se zvijezde poklopile. Siguran je – podvlači - da to nije bilo slučajno. Trudi se, koliko može, biti praktični vjernik i samo ga je, uvjeren je, nebeski režiser mogao izvesti na pravi put, piše Slobodna Dalmacija.
- Čekao sam priliku da se otvori natječaj za neku od željenih lokacija, a za ovu uistinu smatram da je najljepša od Slovenije do Crne Gore. A kad se to dogodilo, kad mi se ukazala ta jedinstvena prilika, restoran je morao biti dostojan pogleda od milijun dolara, a tako su nas već 2011. nazvali, prvo novinari a onda i gosti diljem svijeta.
Bilo mi je važno i ime, a i ono je, svi to kažu – pogođeno! Sol je svuda oko nas, sol je život, spominje se u evanđelju po Mateju, a lijepo je i kad čovjek ima zrno soli u glavi. Uglavnom, isplatilo se izazivanje sreće, strpljivo čekanje i uskoro je to bilo to – priznaje da ga je život naprosto pomazio.
Već prve godine rada "Zrno Soli" je postalo "ime", a već nekoliko godina Vrdoljakov restoran top destinacija za sve koji u Splitu žive, kroz njega prođu i u njega dođu. A tko će ih sve nabrojiti i tko je poznatiji: danska kraljica ili tajlandska princeza, Guns N' Roses ili uprava FC Barcelone, razni premijeri, predsjednici, estradne zvijezde..., mogli bi potrošiti cijeli ovaj prilog samo za face koje su sipale komplimente po društvenim mrežama na račun spize, osoblja i neponovljivog doživljaja zbog izuzetnog ambijenta u ACI-jevoj marini, za nas splitskog dragulja.
Ivo slijedi Gospodinov put i vjera mu je životna vodilja. Prstom sudbine u timu od dvadesetak ljudi nekoliko ih je pohađalo teologiju, a svatko od njih je na svoj način doplovio u uvalu Baluni. I onda su se još toliko međusobno povezali pa postali ne samo kolege koje tu odrađuju svoj posao, nego i neka vrsta familije. Od otvaranja ih je većina na okupu jer Ivo zna da se momčad koja pobjeđuje – ne mijenja. Naglašava da je posebno ponosan na sve svoje kolege i ističe da su svi oni "Zrno Soli", te posebno misli na njih kad odgovara koji je razlog njihove kvalitete: najbolja namirnica i obiteljska atmosfera.
Također, naglašava da je put bio trnovit i da je na njemu bilo i vlastitih grešaka, ali one su sastavni dio ljudskog života, bitno je na njima učiti i izlaziti iz njih jači i zreliji.
- Svima koji su nam pomogli podrškom svakog tipa iskreno zahvaljujem - poželio je istaknuti Ivo.
- Kad smo postali službeni restoran voljenog Hajduka, kad je naša reklama osvanula na centralnom mjestu na Poljudu, shvatio sam da mi se odjednom dogodilo sve ono što sam profesionalno priželjkivao - da imam od svijeta priznati restoran, za koji sa strašću izgaram od jutra do sutra, dajem cijeloga sebe - kao i to da sam preko “Zrna Soli” posredno došao do svoje najranije ljubavi, jer smo ponosni sponzor voljenog kluba. Poručujem svima da treba živjeti svoje snove, vjerovati u njih i onda spreman dočekati pretvaranje snova u javu.
Vjeruj u ljubav
Profesionalno je bio sada potpuno ispunjen, a onda ga je krenula karta i u ljubavi. Njegova supruga Jelena, koja se rodila i živjela Njemačkoj, odlučila se vratiti u domovinu nakon završenog studija farmacije. Berlin je zamijenila Splitom, živjela je tu punih devet godina, no nikako joj nije uspijevalo pronaći svog princa.
- I onda se odlučila vratiti u Njemačku. Već je dio stvari poslala u Berlin, prodala auto, kupila avionsku kartu i svega je nekoliko dana dijelilo od definitivnog odlaska iz Hrvatske, jednom za svagda. A onda smo se upoznali, naravno u "Zrnu Soli". Bio je to tada njezin prvi dolazak, pred Božić 2013.
U kratkom smo se vremenu zaljubili, zavoljeli, zaručili u Međugorju, pa vjenčali, bili kod pape Frane, a tada i gostovali na Radio Vaticano. Ti rimski dani vječno će biti urezani u nama. Tako mi se u jednoj osobi ispunilo baš sve - ona je moja najveća ljubav, moj najbolji prijatelj – sretan je Ivo.
- Pili smo prvu kavu 31. prosinca, na Staru godinu, a ona se trebala seliti za dva tjedna. Dvanaesti siječnja smo se zaručili kod Gospinog kipa u Međugorju, a dva dana poslije je iskidala avionsku kartu. Obišli smo toliko gradova, a u njenom Berlinu još nismo bili. Na kraju smo se vjenčali točno na godišnjicu braka mojih roditelja. Pa, sad recite da se neke stvari sudbinski ne događaju i da nas netko ne vodi cilju – smije se Ivo.
Što je Ivi Vrdoljaku predstavljalo najveći poslovni izazov? Kaže da je stalno imao na umu kako “Zrno Soli” mora izgledati kao najljepši dnevni boravak.
- U kojem se gost osjeća udobno kao u svojoj kući, a ne da je restoran toliko blještav, luksuzan da uplaši gosta. Želio sam da ovdje čovjek može doći i u jeansu, u kratkim gaćama, japankama, jer tu je marina, vlasnici jahti su na odmoru i jasno je da će onda biti ležerno odjeveni. S druge strane, u zimskim večerima dame mogu doći u toaleti, gospoda u odijelu. Sve je to skupa trebalo pomiriti kako bi bilo dostojno ovog pogleda na carski grad.
Što dalje? Restoran odlično posluje, ljeti se bez rezervacije ne može do slobodnog stola, timom ljudi koje je okupio je ekstra zadovoljan, gosti mu se vraćaju. Treba li onda samo održavati postojeće ili stremiti boljemu?
- Posao mora rasti, to je jedina istina, samo treba imati mjeru. Planiramo otvoriti vrhunsku slastičarnicu, ali smo čekali prikladnu lokaciju, pronašli smo je, pa trenutno rješavamo pripremne predradnje. U slastičarstvu smo, možemo to reći, stvarno znalci i zato nam je želja da slastičarnica bude No 1, ponosni slatki kutak cijelog našeg Splita. Konkretno, jedan objekt planiramo otvoriti 2018., a jedan 2020., a planiramo i restoran u kojem ćemo nuditi jednostavnu domaću spizu.
Samo jadransko
A, kad vam se javljaju gosti iz SAD-a, Japana, Kine, kad vas još i darivaju i pišu “onim njihovim slovima” o pogledu i spizi, onda znate, kaže Ivo, da je “Zrno Soli” bilo vrijedno svih rizika i odricanja. Što bi država mogla napraviti za ugostitelje?
- Klasificirati objekte. Moglo bi se i porezno rasteretiti nas koji radimo cijelu godinu. Mora se znati što tko nudi i tko u kakvim uvjetima radi.
Tko su mu uzori? Od koga je učio?
“Najviše me fascinirao restoran 'Costa' u Parizu. Kad sam prvi put došao u Pariz 1998. shvatio sam kako želim u Splitu imati to što sam vidio u 'Costi'. Uglavnom, da je važno voditi računa o svakom detalju, a kad sam vlasnika pitao za web stranicu, rekao mi je da je nema, da mu ne treba, jer je najbolji marketing onaj 'od usta do usta', pa sam se i ja držao toga.
Također, ima jedna stvar na koju nije ponosan.
- Na mnoge mailove ili upite nisam odgovorio jer ne stižem. Ispričavam se svima a sličnih problema od ove jeseni nema, jer smo se kadrovski pojačali. Posebno sam ponosan na moju zamjenicu Katarinu koja se "Zrnom Soli" bavi 24 sata dnevno.
Plaše li se Splićani “Zrna Soli”? Restoran s najboljom hranom i na najelitnijoj lokaciji i nije za svakoga?
Ha, ha... Velika većina ugostiteljskih objekata u povijesnoj jezgri su skuplji od nas. U meniju imamo pet toplih predjela, a da ni jedno nije skuplje od 90 kn. Imamo tjesteninu za 50 kn, a u prosincu idemo s akcijom od čak 20 posto na cijeli menu, što znači da će ova tjestenina biti još jeftinija. Ručkovi od tri slijeda su 100 kn.
Ovog prosinca želimo zahvaliti svim sugrađanima i stoga smo na više načina izišli svima u susret. Stoga, dragi prijatelji, dođite, rado bismo vas sve vidjeli, upoznali - jer “Zrno Soli” je splitski, ali i svjetski, jer je i naš lipi Split posta svit! - poručuje Ivo Vrdoljak.