Koliko god svijet - i kršćanski i usred srednjega vijeka - bio prožet seksualnom raspuštenosti, današnji blaženik Mauricije Csák (oko 1270. do 1336.) pokazuje da je poziv djevičanskog braka bio prisutan među najbogatijima i politički najutjecajnijima. Rođen je i odrastao u vrlo bogatoj i važnoj obitelji u Ugodu u zapadnoj Ugarskoj. Oko 1301. godine oženio se Katarinom, kćeri palatina Amadeja Aba - najvećeg državnog dostojanstvenika u tadašnjem ugarsko-hrvatskom kraljevstvu.
Pred mladim parom otvoren je put u životne uspjehe. Ali nakon samo tri godine skladnoga braka njih dvoje donose čudnu odluku. Idu - ona u ženski, a on u muški dominikanski samostan.
Dok se u svijetu u to doba događaju ratovi, otimačine i sramote - oni vjeruju da život ima dublji smisao. Palatin Aba nije to mogao shvatiti. Silom je zeta izvukao iz samostana da ga učini upraviteljem svojih imanja. Mauricije mu je uspio pobjeći, a dominikanci ga odmah poslaše daleko u svoj samostan u Bologni u Italiji. Ondje je mladi čovjek primio redovnički odgoj i završio teološki studij te primio svećenički red. Zatim se vratio u svoju zemlju. Tridesetak godina djelovao je u više samostana. Umro je u Györu na današnji dan 20. ožujka 1336. Od godine 1494. uvršten je među blaženike.
On i njegova mlada žena nisu pobjegli od braka kao od obveze, nego su se iz duboke vjere odlučili posvetiti crkvenim potrebama. Eto, i u onim teškim stoljećima Crkva je bila prožeta takvim svecima. Baš tih godina djeluje u Zagrebu jednostavni plemeniti i siromašni biskup Trogiranin, dominikanac Augustin Kažotić (1260. - 1322.), koji opismenjuje sirotinju, kroti bogataše i završava u progonstvu. I usred grubog feudalnog poretka i usred teških dinastičkih borbi Evanđelje je znalo živjeti.