Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu.
Stručni ocjenjivački sud odabrao je 20 najboljih. Ovo su njihove priče
Ana Jelinić (30) je hotelijersko-turistička komercijalistica. Nakon završene škole mogla je raditi na recepciji nekog luksuznog hotela.
No završila je među kravama i junicama na OPG-u koji je podigla zajedno sa suprugom, policajcem Marijom Jelinićem (35), u Smiljanu pokraj Gospića. Ne da joj nije žao, nego, dojma smo, ovaj svoj mali raj ne bi ni za što mijenjala.
U međuvremenu se rodila i prekrasna Antea (8), pa se Anina životna i poslovna priča zaokružila u Smiljanu.
- Nakon srednje škole nekoliko mjeseci radila sam u kladionici u gradu, ali kako smo krenuli s poljoprivredom, posvetila sam se samo tome. Suprug je policajac u Korenici te on svaki slobodan trenutak pomaže - kaže Ana, koja je rodom iz sela Kaniža, samo dva kilometra dalje od Smiljana.
Želja - vlastita mesnica
- Moji su ovdje starosjedioci, moji roditelji žive u kući u istom dvorištu. Generacijama su se bavili poljoprivredom, ali ne ovako intenzivno kao mi - kaže nam Marijo.
- Dok nisam došla ovdje, ja stvarno veze s poljoprivredom nisam imala, nisam radila baš ništa, nisam imala ni vrt. Muževi roditelji su nam dali pet komada teladi. Kada se Antea krstila, dobili smo od rodbine novac na dar, kako to već biva, te smo onda kupili još deset telića. Onda smo dobili mjeru 6.1.1. za mlade poljoprivrednike, to su bila sredstva dovoljna da kupimo još 20 junica. Tada smo krenuli na veliko, ostavljamo svu svoju telad te još dokupujemo - priča nam Ana.
Malo po malo došli su do stotinjak grla koje drže po sustavu krava-tele, godišnje na tržište izbace tridesetak grla tovljenih junaca. Zadovoljni su, ali na tome ne misle stati.
U skorijoj budućnosti voljeli bi u Gospiću otvoriti vlastitu mesnicu, pa i svojim sugrađanima ponuditi prvoklasne mesne proizvode s vlastite farme. Za stoku pripremaju hranu samo s ličkih pašnjaka i oranica, svojih imaju oko pet hektara, ali zato u zakupu imaju gotovo 75 hektara.
Pitamo Anu kako izgleda njezin radni dan. Ne započinje brigom o životinjama, nego o kćeri, učenici drugog razreda, koju vozi u školu. No nakon toga se u potpunosti posvećuje poljoprivredi.
- Sređivanje štale, hranjenje bikova i junaca u štali, zatim odlazak na pašnjake pa hranjenje grla koja su tamo. Sada bismo miksali hranu za bikove za iduće dane, zatim mljevenje brašna i žitarica. Čovjek bi pomislio da je monotono, ali zapravo nijedan dan nije potpuno isti, dosta ovisi o dobu godine, pa i vremenskim prilikama - objašnjava Ana.
"Bilo je i teških trenutaka"
Siju žitarice, kukuruz, travu. Gotovo svu hranu proizvode sami, a životinjama su na raspolaganju i svi njihovi pašnjaci. Većinu posla na traktoru obavlja sama. Smije se kada je pitamo kada kuha ručak.
- U kasnim večernjim satima, za sutradan. Ima situacija kada skuham više, pa zamrznem i tako rasporedim - odgovara.
Popodnevni odmor na ozbiljnom poljoprivrednom gospodarstvu ne postoji. Jelinići svoje provode u štali. Ana je, kako rekosmo, sretna i zadovoljna, ali, kao i u svakom poslu, ima trenutaka kada čovjek propituje svoje odluke. I Ani se to dogodilo.
- Bilo je takvih trenutaka - smije se Ana.
- Prije pet-šest godina imali smo proljev kod teladi, od njih petnaestak ostalo ih je šest. To čovjeka malo obeshrabri, ali opet kreneš dalje - kaže suprug Marijo. Srećom, nisu imali previše štete od čagljeva i vukova, ostali su bez samo dva grla, što je za jedno desetljeće u Lici dobar podatak.
Jelinići nas vode u obilazak farme. Štale su uredne, telići živahni jer misle da stiže hrana. Posebno se ističe mali Mrđa, čija je majka krava ostala bez mlijeka, pa ga hrane dudom varalicom. Poseban status ima Mazulja, krava koja je najdulje na farmi, još iz one grupe teladi koju su Jelinići prvi kupili i dovezli na farmu.
- Nju smo kupili kao malo tele, bila je čupava i jako ružna, poslije je izrasla u baš lijepu kravu. Kao ružno pače - kaže Ana.
Nju smo zatekli na otvorenom pašnjaku. Može se reći da uživa autoritet ostalih životinja kada je hranjenje u pitanju. U mnoštvu rogatih životinja svoje mjesto su pronašle kobile Mrvica i Slavica.
Ne služe za jahanje, za vuču ni za bilo kakve druge radove. One su ljubimice. U tu kategoriju spada i Medo. Pasmina je turski kangal, ogroman je i djeluje opako, no Jelinići su ga pretvorili u pravu mazu. Dobro je da oko imanja nema previše vukova jer nismo sigurni kako bi s njima izašao na kraj.
Širenje objekata
Ljudima iz grada ovakve priče sa sela često zvuče romantično. Selo svakako ima velikih prednosti nad životom u gradu, ali iza svega stoje mukotrpan rad i trud. Od nečega treba plaćati račune. Isplati li se život na selu?
- Da. Netko tko je uporan i predan može lijepo živjeti na selu, ne smije se bojati posla. Ima tu dosta odricanja - kaže Ana.
Oni si mogu priuštiti more, ne govorimo o financijama, nego o slobodnom vremenu. Isplaniraju po nekoliko dana, a onda na životinje pripaze roditelji.
- Napravili smo sustav da si maksimalno pojednostavimo posao hranjenja, tako da se uspijemo organizirati - kaže Ana.
Kroz desetak godina nisu povećali samo stado nego su širili i objekte, tako da mogu čistiti i strojno. Suprug Marijo je ponosan.
- Supruga se odlično snašla, moram priznati da nisam očekivao da će biti tako uspješna. Ne samo da je naučila nego je preuzela posao i postala šefica. Ipak, ključnu strategiju donosimo zajedno, obično to bude u večernjim satima kada jedno drugome pričamo kako nam je prošao dan. Uz dogovor to ide glatko - kaže Marijo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....