Dana 9. rujna NATO je bio prisiljen podignuti borbene zrakoplove F-16 kako bi srušili oko 20 ruskih dronova koji su prešli granicu s Poljskom. Zrakoplovi su ispalili projektile vrijedne oko 570.000 eura kako bi presreli dronove Shahed, svaki vrijedan manje od desetine tog iznosa – i k tome nisu uspjeli u polovici pokušaja.
Ne treba, kako navodi britanski The Telegraph, biti vojni strateg da bi se shvatilo da je to neodrživo. Kao odgovor, europski čelnici obećali su postaviti "zid dronova" na istočnom krilu NATO-a, koji će se sastojati od raznih sustava elektroničkog ratovanja i metoda presretanja.
No, istovremeno, u laboratorijima diljem Europe i Sjedinjenih Država, obrambene tvrtke rade na proizvodnji malih, jeftinih raketa kako bi odgovorile na težak izazov koji predstavlja ruski čelnik Vladimir Putin i njegov rat u Ukrajini - kako zaustaviti masivne napade rojeva od stotina dronova, a da pritom svoju zemlju ne dovedete u financijske dubioze ispaljujući stotine tisuća ili milijune eura vrijedne rakete na mete ponekada od obične šperploče i drugih jeftinih materijala koje koštaju nekoliko tisuća eura.
Jedna od tih tvrtki je Frankenburg Technology, čiji je glavni izvršni direktor Kusti Salm predstavio projekt rakete "Mark 1", sićušnog projektila dužine 65 cm od vrha do repa, manjeg od prosječne ljudske ruke. "Ne mislimo se ispričavati zbog činjenice da proizvodimo oružje", rekao je Salm, bivši glavni državni tajnik u estonskom ministarstvu obrane, dok je predstavljao repliku od pjene u uredu tvrtke u Tallinnu, prijestolnici Estonije. "Ne bojimo se reći da ih proizvodimo kako bismo uništili ruske dronove dugog dometa. I ne ispričavamo se zbog činjenice da će to biti najpotrebnija sposobnost u zapadnom svijetu u idućih pet do deset godina", dodao je.
Treba biti samo ‘dovoljno dobar‘
No, iako se radi o malenom projektilu, riječ je o monumentalnom, zahtjevnom projektu, kako piše Telegraph. Čak i za raketne znanstvenike, izrada jeftine rakete predstavlja niz iznimnih izazova. "Želimo ostvariti pristupačnost i skalabilnost u industriji koja je tradicionalno bila poput industrije dizajnerskih torbi", kaže Salm.
Naime, projektili u zapadnim arsenalima su obično iznimni - rijetki, skupi i visoko sposobni. Nasuprot tome, kada je sićušni Mark 1 u pitanju, težnja je da bude samo "dovoljno dobar". Može letjeti samo 2 kilometra i teško bi funkcionirao na pustinjskoj vrućini ili arktičkoj hladnoći. Kako se navodi, postignuta je ravnoteža između težnje za jeftinim dijelovima i preciznosti, koju se tvrtka nada povećati na 90 posto, dok trenutačno iznosi oko 56 posto.
No, smanjenje kapaciteta pomoglo je da Mark 1 postane "pristupačna masa" (vojni koncept koji se odnosi na sposobnost brze proizvodnje i raspoređivanja velikog broja učinkovitog, jeftinog oružja i sustava, op. a.), kaže Salm. Tvornice su otvorene u dvije NATO zemlje, a cilj je proizvodnja stotina projektila dnevno. Iako ne otkriva cijenu, Salm kaže da projektil košta otprilike desetinu postojećih raketnih sustava protuzračne obrane (primjerice, raketa Stinger prodaje se za oko 450.000 eura). Za zapadne zemlje to također predstavlja uvjerljiv razlog za korištenje.
U Ukrajini, ekipe pilota dronova lansiraju "presretačke" besposadne letjelice kako bi oborile ruske. Ti dronovi su jeftini - koštaju oko 2.800 eura svaki - ali uspjeh uvelike ovisi o vještini pilota. Dok Kijev ima tisuće obučenih stručnjaka, Zapad ih ima zapanjujuće malo - u svakom slučaju nedovoljno da bi zaštitio 2.100 ključnih infrastrukturnih lokacija duž istočne granice NATO-a tijekom 24 sata dnevno. S obzirom na to da Mark 1 do cilja navodi umjetna inteligencija, njegovi lanseri mogu do određene mjere biti prepušteni sami sebi.
Evo kako bi trebao izgledati ‘zid dronova‘, Hrvatskoj jedna od ključnih uloga
Instaliranje bojeve glave, senzora i goriva u projektil nešto duži od tipkovnice predstavlja jedinstven izazov. U maloj raketi, kako gorivo izgara, kut nagiba dramatično je kompromitiran promjenom težine. Tim tvrtke Frankenburg Technology eksperimentirao je, kaže Salm, s oblikom, položajem krilaca i težištem, tlakom i svim drugim faktorima kako bi se maksimizirala točnost. Kako bi riješio izazov raketne znanosti i ograničenog proračuna, Frankenburg je angažirao neke od najvećih eksperata u tom području.
Vrhunski stručnjaci
Glavni inženjer je Andreas Bappert, koji je dizajnirao vrlo traženi sustav protuzračne obrane Iris-T, koji se sada koristi u vojskama članica NATO-a i u Ukrajini. Dio tima je i glavni inženjer koji radi na projektilu Spear III tvrtke MBDA, ključnom projektu za britansku obranu, koji je opterećen kašnjenjima u razvoju. I "latvijski genijalci" pridružili su se timu. Rade "stvari koje ne možete naučiti preko vikenda s YouTube videa, kao što možete s dronovima", rekao je Salm. "Ne postoje knjige Rocket Science for Dummies koje možete naručiti s Amazona", dodao je.
"Postoji popriličan broj stručnjaka koji mogu izraditi bojeve glave, senzore ili motore, ali nema toliko ljudi koji mogu integrirati sve te podsustave u funkcionalan, izvediv projektil - vjerojatno ih je nekoliko desetaka", objašnjava Fabian Hoffmann, stručnjak za raketnu tehnologiju.
Glavni inženjeri dolaze do izražaja upravo kada stvari ne funkcioniraju. Oni obično imaju desetljeća iskustva koja je teško planski usustaviti ili zapisati, kaže Hoffmann. "Kada svi imaju veliki upitnik nad glavom jer nitko ne zna što se događa, neki tip s 30 godina iskustva, primjerice, sjeti se pokusa koji je proveo 2006. godine, a kojim je otkrio da postoji mali problem s nekakvom mrljom na kojoj je pukotina - i ovdje je isto".
Frankenburg, kaže Salm, uspijeva privući talente u svoj projekt jer im je misija jednostavna. "Puno je ljudi koji se ujutro probude, pročitaju vijesti i ljuti su zbog nepravde koja se događa u svijetu... A mi smo jedno od rijetkih mjesta u Europi gdje možete upotrijebiti svoj talent kako biste nekako okončali ovo ludilo", zaključio je Salm, kako prenosi The Telegraph.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....