‘Ukrajincima su rakete problem, naročito jedan model. Rusi i Starlink? Evo što se tu dogodilo‘

Od jeseni 2022. Rusi ne mijenjaju puno svoju “zimsku strategiju”, a ta je – gađaj ukrajinsku energetsku infrastrukturu i zagorčaj život stanovništvu.

I dok su ti napadi u početku bili sporadični, danas su svakodnevni. Dok je nekad i 15 dronova Shahed bilo puno, danas ih u jednom napadu zna poletjeti i 500, plus nekoliko desetaka projektila. O jedrećim bombama koje udaraju po ukrajinskim položajima i gradovima bliže prvoj crti da i ne govorimo.

S čime i kako Rusi napadaju Ukrajinu? Koliko su ti napadi razorni, kako se i s kojom učinkovitošću Ukrajinci od njih brane? Koliko dugo stanovništvo može izdržati takve napade? O svemu tome razgovarali smo u novoj epizodi podcasta Prva linija s vojnim analitičarem s portala obris.org, Igorom Tabakom.

Osim toga, posvetili smo i dio emisije vrlo zanimljivom razvoju situacije sa Starlink terminalima i neposrednom utjecaju nove politike firme na bojište. Cijeli razgovor možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Prva linija. Tekst s ključnim dijelovima emisije možete pročitati ispod.

Cijelu epizodu podcasta Prva linija pogledajte ispod

- Ukrajinci svaki dan objavljuju kakvo je stanje u njihovom zračnom prostoru, a ima i neovisnih promatrača koji objavljuju podatke o napadima. Od toga se može sklopiti slika, naravno ne 100 posto točna, ali dobar orijentir o tome što se događa. Čisto primjera radi, tijekom ovog siječnja na Ukrajinu je poletjelo 4500 raznih dronova dugog dometa, među kojima su kamikaza-dronovi Shahed, potom Geranj-2, ometači poput Gerbera...

Uz to, tijekom istog mjeseca ruske snage bacile su oko 5500 vođenih bombi različitih težina, a koje uz pomoć kompleta za vođenje postaju puno preciznije (i povećava im se domet). Tu je i oko stotinjak raznih raketa, raznih tipova. Konačno, oko samog bojišta i njegovog neposrednog zaleđa s ruske strane koristi se više od 7000 dronova dnevno, objašnjava Tabak.

‘Balistički‘ problem

U ovoj emisiji naročito smo se koncentrirali na udare duboko u zaleđu Ukrajine, tijekom kojih se u najžešćim napadima udaralo i s po 800 dronova u jednoj noći.

- S tim se ponekad kombinira raketni paket. Dronovi se, kao sporiji element, lansiraju unaprijed, a onda se kreće s ispaljivanjem raketa kako bi se sve poklopilo u organiziranim valovima. Raketni paket je zapravo najveći problem. Zašto? Dronove možete rušiti na različite načine, s niz sredstava i sustava sa zemlje ili iz zraka, dok god je koordinacija dobra. Rakete su pak otporne na većinu tih sredstava.

Krstareće projektile još se i može rušiti, što zrakoplovstvom, što kompleksnijim tipovima protuzračne obrane. Ali balističke rakete i druge naprednije projektile u Ukrajini se može oboriti američkim sustavima Patriot, i donekle onim francuskim SAMP/T-om, za koji nije jasno koliko se uopće koristi i koliko raketa ima. A kao vrhunac projektila kojima Rusi gađaju su Kindžali – njih Patrioti mogu presresti ako je cilj tih raketa blizu PZO-sustava. Koliko vidimo, slična je situacija i sa sustavima poput Cirkona i Oniksa, govori Tabak.

‘Ukrajinci izvode udare koje ranije nisu mogli, a gađaju točno jedan dio rafinerija

Pitali smo našeg sugovornika kakva je efikasnost ukrajinske obrane protiv takvih napada, to jest s kojim postotkom uspješnosti ih obaraju. Kako kaže vojni analitičar, u najboljim danima Ukrajinci su rušili i do 85 posto nadolazećih dronova.

- Trenutno mi se čini da ruše oko 65–70 posto onoga što dolazi prema njima. Što se raketa tiče, to ovisi o nizu faktora. Trenutno se obara oko 70-ak posto krstarećih raketa, ali balističkih raketa tek 30 do 40 posto. Tu je postotak bolji ako su ciljevi veliki gradovi i važni ciljevi, ali čim se od njih odmakne, efikasnost pada. Ukrajinci zapravo nemaju dovoljno protuzračnog oružja te moraju birati koje će ciljeve štititi i kako. Kad Rusi pošalju veće valove, oni znaju vidljivo preplaviti obranu.

Šteta koja se ovakvim napadima čini je velika, ali njihov je utjecaj različit na razne sfere društva.

- Vojska i vojna industrija usprkos tim udarima funkcioniraju. Civilna industrija trpi puno više, naročito zbog nestanaka struje. Prioritet se daje bolnicama, pokušava se aktivirati niz manjih kapaciteta kojima se može nadomjestiti ove javne kapacitete, koji su pod velikim redukcijama i ograničenjima. I to kad je sve dobro, a svakih par dana – ništa nije. I do trećine svih stambenih objekata u glavnom gradu je bez struje, onda i grijanja, a ponekad i vode. Sve to je stvorilo ogromne probleme za civile, objašnjava Tabak.

Napravljen je da parira Amerikancima, a u Ukrajini je nemoćan protiv svog nasljednika...

Što je sa Starlinkom?

Na kraju smo se i osvrnuli na situaciju sa Starlink terminalima, to jest činjenicu da su Rusi naglo ostali bez pristupa tim sustavima.

- Na papiru Rusi ne bi trebali imati problema sa satelitskom navigacijom i satelitskom komunikacijom, ali to očito nije slučaj. S druge strane, Ukrajincima je Musk na početku rata pomogao sa Starlink sustavom i dao im nekoliko kamiona s terminalima. No, Starlink ne radi svugdje, nego tamo gdje tvrtka koja ga kontrolira to dopusti. Na primjer, nad Rusijom ne radi i dalje, što znači da ga Ukrajinci ne mogu koristiti za napade duboko u pozadinu.

S druge strane, Rusima u Ukrajini su jako dobro došli, jednom kad bi Starlink terminale negdje (jeftino) nabavili. Već tijekom 2024. Rusi su ih počeli učestalo koristiti i funkcionirali su im sve do kraja prošle godine. No, otkad su ih počeli ugrađivati na pojedina oružja, poput dronova dugog dometa koji su tako postali otporni na ometanje i puno precizniji, situacija se počela mijenjati. Ukrajina je otvoreno apelirala prema Musku i SpaceX-u da se to prekine, a Amerikanci su krajem siječnja konačno reagirali. Promjena se vidjela već početkom veljače, ograničilo se kako se ponašaju terminali koji rade (svi terminali koji se kreću brže od 90 km/h isključuju se iz mreže), a onda je uvedena i registracija terminala po kojoj se vidi gdje su prodani i tako dalje. A svi terminali koji nisu registrirani, što su ovi ruski uglavnom, počeli su se isključivati. To je posebno neugodno za manje jurišne skupine koje su na puno mjesta duž fronte ostale bez kontakta sa svojom pozadinom, zaključuje Tabak.

Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.