Od 1. kolovoza 2025. pa do do danas ukrajinske snage izvele su oko 60-ak udara na teritoriju Rusije. Meta su uglavnom bila energetska postrojenja, od rafinerija, plinovoda i naftovoda pa do skladišta goriva.
Udari su izvršeni većinom raznim tipovima bespilotnih letjelica, ali moguće je da su u rijetkim slučajevima korišteni i krstareći projektili.
O tome kako Ukrajinci izvršavaju te napade, kako biraju mete, kolikim brojem sredstava ih gađaju, kako se Rusi brane od tih udara te koji je kratkoročni, ali i dugoročni učinak napada na Rusiju, ali i na rat koji bjesni u Ukrajini, u podcastu Prva linija objašnjava vojni analitičar s portala obris.org, Igor Tabak.
Cijeli razgovor možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Prva linija.
Cijelu epizodu podcasta Prva linija pogledajte ispod
- Ukrajinske sposobnosti za udare na Rusku Federaciju, posebno one dublje u teritoriju zemlje, rastu u zadnje vrijeme. Važno je da je i Zapad počeo ulagati u te (ukrajinske) sposobnosti od ovog ljeta te je Kijevu na raspolaganju sve više letjelica i sustava kojima se to može izvesti. Uglavnom su se gađali fiksni objekti koje je teže promašiti (poput tankova s gorivima), a što se tajminga tiče ljeto je logičan izbor za početka kampanje napada na postrojenja za preradu i skladištenje goriva budući da tad potražnja za njima raste, a nakon toga situacija brzo prelazi u sezonu grijanja tijekom jeseni i zime. Ako se pak napada i transportna infrastruktura i izvozni terminalni (a napada se, op.a.), onda se može usporiti i protok energenata, što je poseban problem za naftu tijekom hladnijih razdoblja. Naime, ako se prekine crpljenje i izvor se smrzne, onda ga treba bušiti ispočetka, što je veliki trošak, financijski i vremenski, kaže Tabak na početku emisije.
Čime se napada
Što se tiče sredstva napada koja Ukrajinci koriste, to su uglavnom bespilotne letjelice.
- Njih ima jako puno vrsta, što donekle uvjetuje i decentralizirana proizvodnja. Ključno je koliki im je domet i koliko korisnog (eksplozivnog tereta) mogu nositi. A ti podaci u pravilu nisu jasni - sigurno je samo to da je većina sredstava s manjim ubojnim teretom, do nekoliko desetaka kilograma. Tu se sve više eksperimentira i s raketnom tehnologijom, manjim avionima koje se pretvara u bespilotne letjelice, a sve to s vremenom je i sve uspješnije.
Naš sugovornik tvrdi da se dnevno sada na Rusiju može lansirati između 100 i 500 letjelica dnevno, od kojih neke mogu otići prilično daleko, i do 2000 km od granice s Ukrajinom.
- Samo se jedan dio ukrajinskih letjelica uspije probiti. Nemojte zaboraviti da su Rusi jako dobri u elektroničkom ratovanju, a imaju i jako puno sustava protuzračne obrane, od kraćeg do dužeg dometa. Pokušali su i "oko Ukrajine" napraviti svojevrsni protuzračni štit kako bi spriječili upade na svoj teritorij, što znači da ukrajinske snage traže prolaze u toj obrani. Ruska mana je u ovom slučaju veličina njihov teritorija koji je teško i nadzirati i braniti. Velik je tu broj potencijalnih meta, od rafinerija do vojnih skladišta, objašnjava Tabak i dodaje da Kijev sad ima dosta sredstava i dovoljno svježih obavještajnih podataka da izvede više uspješnih napada.
Učinak napada
A kad govorimo o sredstvima kojima se Rusi brane od tih napada dronova, tu djeluje niz sredstava elektronskog ometanja. U tom kontekstu za Ukrajince su važni taktički dronovi s optičkim vlaknima koji služe tome da unište "ometače" i tako otvore prostor za ostale letjelice. A što se tiče oružja kojima se ruše dronovi, tu idemo od sačmarica za dronove kratkog dometa pa do propisne protuzračne obrane za veće dronove dužeg dometa.
- Rusi imaju široku lepezu tih sustava, od prijenosnih do mobilnih, od kraćeg do dužeg dometa. Doslovno, od Igle do S-500 na Krimu. Problem za obje strane je kad se skupa PZO sredstva koriste za jeftinije dronove, što naprosto nije održivo. To se nastoji zaobići mobilnim timovima koji reagiraju po dojavi raznih senzora i potom djeluju na mete teškim strojnicama, govori naš vojni analitičar.
Koliko dugo Rusija i Ukrajina još mogu ratovati?
Učinak ovih udara zadnjih je mjeseci postao vrlo opipljiv i vidljiv, čak i ruskom stanovništvu. Bilo je trenutaka u kojima bi ukrajinskim napadima bilo izloženo i do 38 posto kapaciteta ruskih rafinerija. To nužno ne znači da su sve bile izbačene iz stroja, već da je maksimalna potencijalna šteta iznosila tih 38 posto (u stvarnosti je šteta vjerojatno bila manja).
- Rafinerije su prve na meti, a Rusija ih ima više desetaka. Puno u europskom dijelu, jedan dio i iza Urala. Taj niz napada rafinerije može zaustaviti ili na više dana ili više tjedana, ovisno o kompleksnosti pogona. Meta koju se najčešće gađa su destilacijski tornjevi, koji su najosjetljiviji dio rafinerija, objašnjava Tabak i potom dodaje kako je Rusija zbog učestalih napada ograničila izvoz naftnih derivata, a onda su u nekim dijelovima zemlje postale vidljive i nestašice goriva.
- Počelo je u nekim dijelovima nedostajati određenih vrsta benzina, a na okupiranom Krimu fali i dizela. Također, u problemu su i neke države poput Mongolije, a koja je ovisila o uvozu naftnih derivata iz Rusije. A nije slučajno da sad glasno o ovim napadima govore (to jest, bune se) i Slovačka i Mađarska, dvije EU države i dalje ovisne o uvozu jeftinijih ruskih energenata, govori vojni analitičar.
Što se tiče utjecaja ovih napada na samo ratište u Ukrajini, on se javlja kada se pogode željeznički čvorovi.
- Toga je bilo dosta ove jeseni i time se usporava rusku logistiku. No, puno je veći utjecaj ovih napada na energetsku infrastrukturu na ruske civile, koji dosad nisu toliko bili izloženi ratu. Tu nije samo pitanje nestašica goriva, nego i nestašica struje u nekim oblastima, a to bi trebalo i politički utjecati na Rusiju. Također, ovi napadi ograničavaju i priljev zarade od energenata, što se osjeti na državnom proračunu, a time potencijalno i financiranju rata, zaključuje Tabak.
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....