Internet je "gorio" kad se ranije ove godine saznalo da je češki milijunaš Radim Passer svojim Bugattijem Chironom za vlastitu zabavu (što je potkrijepio videom na Youtubeu) jurio 417 km/h na dijelu Autobahna između Berlina i Hannovera u Njemačkoj. Njemački ministar prometa javno ga je kritizirao, a tužiteljstvo je objavilo da ga istražuje, no na kraju nije bilo sankcija za milijunaša.
Naime, njegova je vožnja bila potpuno legalna jer "je odrađena" u zoru na jednoj od dionica Autobahna gdje se može voziti bez ograničenja. Podsjetimo, Njemačka je još uvijek jedna od rijetkih zemalja svijeta, uz Haiti, Nepal i Sjevernu Koreju, bez općeg ograničenja brzine na autocestama. Rijetkost je to kojoj su dani čini se, odbrojani.
Ruska invazija na Ukrajinu sada je pretvorila takozvani "tempolimit" (ograničenje brzine) u posljednji njemački tabu. Otkako su trupe Vladimira Putina prešle ukrajinsku granicu, Berlin je preokrenuo svoju vanjsku, obrambenu i energetsku politiku. Od kategoričkog odbijanja slanja oružja u regije u sukobu, okretanja protiv saveznika poput Sjedinjenih Država, prešla je na isporuku tenkova Kijevu i potpunu podršku.
Ako je prethodno osuđivala ugljen kao izvor energije koji najviše zagađuje okoliš, rusko obustavljanje plina prisililo ju je da ponovno pokrene zatvorena postrojenja i proširi rudnike za proizvodnju električne energije. Čak i nuklearna energija, trnovita tema za koji praktički nitko nije vjerovao da postoji povratak, doživljava ponovni uspon, s produljenjem vijeka trajanja zadnje tri aktivne elektrane, piše dopisnica španjolskog El Paisa iz Berlina Elena Sevillano.
Na "oltaru" onoga što je posljednjih desetljeća definiralo Njemačku, ostalo je praktički samo ograničenje brzine koje je, iako godinama predmet žučnih polemika, ostalo nedodirljivo do danas. Rat u Ukrajini vratio je tu temu u središte javne rasprave jer bi ograničenje brzine doprinjelo uštedi energije i energetskoj neovisnosti od Rusije. Ekolozi traže da se ograničenje hitno staviu funkciju.
"Njemačka ne ispunjava svoje ekološke obveze za smanjenje stakleničkih plinova", podsjeća Juliane Dickel, voditeljica energetske i nuklearne politike u organizaciji Bund i dodaje - "Ograničenje brzine pridonijelo bi uštedama brzo i jednostavno". Unutar vladine koalicije, tripartita sastavljenog od socijaldemokrata, zelenih i liberala, ograničenje brzine na Autobahnu se pokazao škakljivijom temom od proračuna. Već u pregovorima o formiranju vlade, prije godinu dana, Zeleni su se, ali bezuspješno, borili da se uvrsti u koalicijski sporazum.
Ali ni tada, ni sada s ratom na istoku Europe koji uzrokuje energetsku krizu bez presedana, liberali FDP-a nisu voljni zaustaviti ono što se u Njemačkoj često tumači kao "krajnji izraz individualne slobode". Njemačka je ipak zemlja u kojoj automobil ima ogromnu "težinu", stvarnu i figurativnu. Automobilska industrija, najveći gospodarski sektor, doprinosi 7 posto BDP-u i zapošljava gotovo milijun ljudi. Pritom je i kolijevka najprestižnijih marki - Mercedesa, BMW-a, Audija, Porschea -, koje se desetljećima diče luksuzom, nagom i brzinom svojih modela.
Za mnoge Nijemce automobil je jedna od najcjenjenijih stvari uopće, iako se i to mijenja u mlađim generacijama. Međutim, kako javne željeznice postaju sve manje pouzdane, automobil je još uvijek za mnoge jamstvo sigurnosti transporta, točnosti i neovisnosti. Rasprava o ograničenju brzine na Autobahnu zato ima tek je malo manju važnost od primjerice, pitanja rata, kaže Giulio Mattioli, istraživač prometa na Sveučilištu u Dortmundu, koji je uspoređuje s raspravom o oružju u Sjedinjenim Državama.
"To je vrlo kontroverzno pitanje koje vrlo glasna manjina brani s pravom strašću", objašnjava. Ako izađemo na izbore, ispada da je većina Nijemaca za ograničenje brzine na autocestama od 130 kilometara na sat, podsjeća stručnjak.
Čak 57 posto građana tako se izjasnilo u anketi tvrtke Forsa lani u svibnju, kada je bila u punom jeku rasprava o cijeni benzina i strah od posljedica prekida ruskog plina. Po strankama, glasači socijaldemokrata, zelenih i demokršćana bili su velikom većinom za ograničenje. Ali ne i krajnja desnica iz AfD-a i liberali iz FDP-a.
Rasprava je sada ponovno aktualna jer je liberalni lider, Christian Lindner, ministar financija u vladi koju vodi Olaf Scholz, pokrenuo "kalvariju" Zelenih u političkom podcastu State of the Nation. Predložio je da se preispita njegovo odbijanje ograničenja brzine na Autobahnu, ako su ekolozi voljni ostaviti nuklearne elektrane u radu nakon sljedećeg travnja, što je posljednji dogovoren datum, uz mnogo poteškoća, između tri partnera.
Prijedlog je shvaćen više kao Lindnerov blef nego prava ponuda, jer Zeleni, koji su već odustali od više nego zamislivog, nikada ne bi pristali kupiti nove dijelove koje su elektranama potrebne za rad, još od travnja.
U Njemačkoj nema ograničenja brzine na oko 70 posto autocesta. Savezna agencija za okoliš (UBA) izračunala je da bi postavljanje ograničenja na 100 kilometara na sat uštedjelo 2,1 milijardu litara benzina i dizela svake godine, ili 3,8 posto potrošnje goriva u prometnom sektoru. U svrhu njemačke ovisnosti o ruskim ugljikovodicima, energetski stručnjak Claudia Kemfert, ekonomistica Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja (DIW), procijenila je da bi ograničenje brzine na Autobahnu smanjilo uvoz ruske nafte za 5 do 7 posto.
Agencija je nedavno ažurirala svoje izračune uštede u emisiji stakleničkih plinova. Opće ograničenje od 120 kilometara na sat prema procjeni smanjilo bi emisije za dva milijuna tona ekvivalenta CO₂ godišnje. Čak i postavljanje na 130 kilometara na sat imalo bi pozitivan učinak uštede, s 1,5 milijuna tona manje ispuštenih u atmosferu.
Ograničenje brzine na Autobahnu "bio bi izvediv, isplativ i učinkovit doprinos smanjenju emisija iz prometa u kratkom roku, a povećala bi se i sigurnost u prometu te bi se smanjila buka izagađenje“ stoji u izvješću UBA-e.
Uz socijaldemokrate koji su također za ograničenje brzine, jedini kamen spoticanja su liberali, koji su upravo pri raspodjeli resora prije godinu dana ostali uz Ministarstvo prometa. Bez njih ne bi bilo većine. Prema nekim stručnjacima, poput konstitucionalista Joachima Wielanda, stari zakon iz 1974., proglašen nedugo nakon naftne krize, omogućio bi nametanje privremenog ograničenja brzine. Zakon o energetskoj sigurnosti ovlašćuje Ministarstvo gospodarstva i klime, u rukama zelenih, da donese mjeru na određeno vrijeme.
Međutim, i takva bi odluka otvorila rascjep između partnera u vladi, ali za očekivati je da bi Zeleni teško riskirali da je donesu, piše Sevillano za El Pais. U svakom slučaju, čini se da će o ovoj vrućoj temi u Njemačkoj još itekako biti govora...