Urednik Dobre hrane, Gordan Zečić, posjetio je Bangkok i napisao šest priča koje tvore zanimljiv gastroputopis. Prvu priču posvetio je Jay Fai, kulinarskoj senzaciji koju posjećuju gosti iz cijelog svijeta, a u drugom nastavku otkrio je skromni štand u koji tajlandska princeza šalje limuzinu zbog njihovih ribljih kuglica. Najrecentniji članak posvetio je blizancima koji rasturaju, fenomenalnoj braći Sühring i njihovom fine diningu u tropskom vrtu, a posebno ga se dojmila visoka kuhinja azijske zvijezde u staroj zgradi kineske apoteke.
Premda zvuči francuski, Le Du dolazi od tajlandske riječi za sezonu ili godišnje doba. Što već dovoljno govori o orijentaciji ovog restorana - koriste samo tajlandske namirnice kojima je sezona. Vodi ga Thitid Tassanakajohn, poznatiji kao Chef Tonn (i on je skratio svoje zapadnjacima prekomplicirano ime), čovjek dječačkog izgleda iza kojeg je golemo iskustvo. Nakon diplome Američkog kulinarskog instituta, kao najbolji u klasi, radio je u mnogim newyorškim restoranima nositeljima Michelinovih zvjezdica, uključujući Eleven Madison Park, The Modern i Jean Georges, a ondje je svoju posebnu ljubav prema vinima usmjerio i na stjecanje somelijerskog certifikata (CS) kod uglednog Court of Master Sommeliers. A onda se 2013. vratio na Tajland kako bi revolucionirao tajlandsku restoransku scenu, odnosno modernim tehnikama istaknuo originalne okuse klasične Thai kuhinje. Danas je vlasnik više barova i restorana, među kojima su čak dva, Le Du i Nusara, istodobno na listi Asia’s 50 Best Restaurants.
Le Du je ove godine zasjeo i na prvo mjesto te liste, a nosi i jednu Michelinovu zvjezdicu. U oba je restorana Tonn executive chef. Le Du trenutno nudi tasting menu od četiri i šest sljedova, no Chef Tonn mijenja meni svaka dva do tri mjeseca. Na tanjuru ondje možete dobiti i larve mrava, koje je Ton prvi uveo u restoran, ne zato što je to foragerski trend nego jer je riječ o omiljenoj tradiciji sjeveroistoka zemlje. Ipak, nisu sva jela ovisna u sezoni pa ovdje uvijek možete naručiti Tonnovo najpoznatije, njegov signature dish, khao kluk kapi, što je golema riječna kozica servirana uz rižoto od crne riže s kremom od škampa. Bio nam je to treći tanjur u nizu i bio je neobično obilan, no Le Duov fine dining pristup ne podrazumijeva obavezno male zalogaje, što je možda i logično s obzirom na manji broj sljedova. Ili, još vjerojatnije, kako ćeš diskretno servirati cijelu kozicu ako je prirodno toliko velika da prekriva tanjur.
Restoran je uređen skromno, kuhinja je otvorena, a atmosfera domaćinska - slučajnom gostu ničim ne odaje da je riječ o jednom od najboljih restorana Azije. Chef Tonn drugi nas je dan odveo i u svoj novi, vrlo ukusno uređen bar, u renoviranoj kući točno preko puta jednog od najpoznatijih bangkočkih hramova, Wat Pho. Tema unutarnjeg uređenja je krojačka, jer su Tonnovi baka i djed samo nekoliko kuća dalje imali krojački obrt, pa tako jedan zid pokrivaju kalemovi konca u svim nijansama crvene.
Za našeg posjeta, kad je domaćin bez krzmanja otvorio nekoliko boca Kruga, bar još nije ima službeno otvorenje, pa smo ga kao jedini gosti na miru razgledali po etažama. S otvorene terase na trećem katu spektakularan je pogled na budistički hram u kojem leži 30-metarski Buda. Na pitanje kako je uspio dobiti dozvolu vlasti za točenje alkohola u najbližem susjedstvu hrama, Tonn lakonski odgovara: "Uvijek se može napraviti iznimka. Ako je dobro za turizam…"
Ovu i druge priče iz Bangkoka čitajte u novom broju magazina Dobra hrana, uz koji svim čitateljima darujemo i Quick and Easy Kotanyi začinske mješavine!