Fedor Džamonja, sin Duška Džamonje, našeg čuvenog umjetnika i kipara, naslijedio je te obiteljske crte i bio je kozmopolitski obrazovan, bavio se fotografijom, grafičkim dizajnom, izradom namještaja te skrbio za zakladu svoga oca. Osim u Zagrebu i Vrsaru, živio je u Londonu, Bruxellesu i Toskani (sve u svemu preko 30 godina), a proputovao je i boravio u većem dijelu poznatog svijeta. Volio je klasiku i jazz, a oni koji su ga baš dobro poznavali, znali su da gaji veliku strast prema gastronomiji, ali i da je sjajno kuhao.
Uz spomenuto, uvijek je bio ugodno društvo, znao se dobro našaliti, ali onako nježno "gospodski", jer imao je, kako bi u Zagrebu rekli - kinderštube. Zadnjih godina je živio na relaciji Zagreb - Vrsar gdje je impozantni park skulptura njegova oca s pripadajućim imanjem napravljen u duhu sedamdesetih. Kako su već tih godina mislili na gastronomske avanture, opremljenost kuhinje i aparati iz onog doba zadivljuju mnoge i danas. Najbolje bi to bilo opisati kao retro hightech - jer jednom kad kada uđete u Džamonjinu kuhinju, iz nje ne izlazite. Zašto? Za primjer, samo začina ima više nego knjiga u nekoj od knjižnica.
Upoznali smo se relativno davno, gdje drugdje, nego kod kultnog Draška u Frankopanskoj. Iz zezancije je kuhao dnevno jelo s azijskim štihom. Ta zezancija je prerasla u tradiciju, pa kad je kuhare obučio kako se ispravno kuhaju neka od azijskih jela, rado je svraćao na neko od druženja - poput "tajnih" marendi oko 10 sati, kada se ekipa okuplja i blaguje.
Naši razgovori o gastronomiji i glazbi znali su potrajati, pa smo tako počeli raditi i teme za Dobru hranu. S vremenom, s tim zadatkom ili bez njega, redovito smo se čuli i konzultirali oko recepata ili jednostavno da čujemo ono prijateljsko "kako si?".
Naša prva tema je bila azijska kuhinja, koju smo snimali u njegovom zagrebačkom domu, i tamo je priredio pravi spektakl. Zapravo, rekli bismo - pravu gozbu. Kad nas je Fedor Džamonja uveo u svijet azijske kuhinje, shvatili smo da je sve što smo o tome do tad znali bilo krivo (barem meni) i zapadnjački iskrivljeno.
Kasnije smo smislili "Chichen around the World", odnosno temu o jelima s piletinom oko svijeta. Zezali smo se da smo poput Aliasa Foga u tjedan-dva druženja obišli cijeli svijet. Spremili smo piletinu na vijetnamski (White cut chicken), pravi kineski gong bao, tagine od piletine na marokanski, coq au vin ali s dalmatinskim štihom, japansku teriyaki piletinu, a Kubu smo obožavali, pa smo napravili picadillo piletinu uz moros y christianos. Vratili smo se u Europu i nastala je belgijska piletina s cikorijom.
Zanimljivo i smiješno nam je bilo kad smo za potrebe prvog snimanja zajedno išli u nabavu na tržnice na Dolac i Kvatrić te shvatili da kupujemo kod istih dobavljača, a nikada se prije na tržnici nismo sreli.
RECEPT ZA PILEĆA KRILCA NA TAJLANDSKI NAČIN
Naše gastro druženje i naslikavanje dodatno nas je zbližilo, pa smo se nedugo nakon tog prvog susreta, domislili otkvačene teme - nogicama po svijetu. I opet su se palili ringovi, Fedor se primio kineskih i azijskih načina pripreme, a kolega Pane i ja smo preuzeli drugu polovicu svijeta. Svinjski buncek se pripremio "na polako" korištenjem tzv. kineskog crvenog kuhanja, pačje i pileće nogice su prvo bile manikirane pa su prvo parene, a potom kuhane uz dva soja umaka. Kod Dim Suma Fedor je demonstrirao tri kineske tehnike pripreme. Tada nas je naučio kako se ispravno kuha na azijski, da se wok treba grijati oko pola sata prije no što bilo što stavimo na njega (posebno u kućnim uvjetima), a da Kinezi uvijek kombiniraju više tehnika termičke obrade u pojedinom jelu.
RECEPT ZA SVINJSKE NOGICE S GRAHOM U TEGLICI
Osim azijskih kuhinja, poznavao je odlično i druge gastronomije, posebice belgijsko-francusku te talijansku kuhinju. Primjerice, baš za temu nogicama po svijetu je skuhao svinjske s grahom u teglici - specijalitet toskanske kuhinje, a mi smo mu parirali s nadjevenim kuhanim zamponeom kojeg smo kasnije spohali.
Uglavnom, recepti i ideje su zapravo nastajale uvijek spontano, a kako su nam špajze i smočnice bile popunjene, nije ih bilo teško ostvariti.
Opet poneko druženje u Frankopanskoj, i na tapetu su se našle iznutrice, nije nam trebalo dugo da se prihvatimo i te teme - sve je slikala Berislava Picek, a naslovnica Dobre hrane je bila čista ekstravagancija - samo jedna slika na crnoj podlozi - nogica od svinje. Usput budi rečeno, Beri je dobila za tu sliku i priznanje za jednu od najboljih fotografija te godine na temu hrane. Svašta se nakuhavalo, opet razna svjetska jela, ali i ona naša domaća, kao primjerice pileći želučići i mozak s jajima.
Kasnije se spremao ogroman editorial o riži - mislim da je bio objavljen na više od 30 stranica, a Fedor je bio glavni consigliere - em što je bio ekspert za azijske kuhinje, gdje je riža dominantna namirnica, em što je u Italiji proveo podosta života i njuškao uokolo.
Potres i korona Fedora su natjerali da se preseli u Vrsar, ali tamo nije dokono sjedio, nego je svakodnevno kuhao u svojoj vanjskoj kuhinji, a u zadatak si je zadao da u potpunosti usavrši azijske kuhinje, koje se od zemlje do zemlje, područja i područja poprilično razlikuju. Za jednu emisiju o lifestyleu i gastronomiji gdje se pričalo o riži, Fedora smo uključili preko Zooma - i to je bilo iznimno zabavno, jer je davao upute kako neko jelo pripremiti. Tada je nastao i Fedor‘s Zoom Cocktail - pa evo da ga i podijelim: malo đumbira fino usitnite ili izmiksajte u blenderu, dodajte malo prirodnog soka od jabuke i zalijte pjenušcem - svježe, paprenasto i zavodljivo piće.
RECEPTI ZA JAPNASKO ROŠTILJANJE
Kada je pošast COVID-a počela nestajati, opet nova reportaža - tema su bili japanski Hibachi roštilji i priprema roštilja na japanski. Tada smo se prvenstveno orijentirali na yakitori kuhanje. Nabavili smo i pravi, iznimno moćan i skup, binchotan ugljen i otišli u Vrsar do Fedora. Opet je sve bilo u znaku pregršt recepata, sjajnog druženja i još boljeg ručka s cijelom obitelji.
Nedavno smo se bili čuli oko ideje za jedan TV sinopsis oko Vrsara i gastronomije. Bio je iznimno dobre volje, dogovorili smo se da ćemo upaliti njegov pravi tandori (u obliku jaja) roštilj, da ostanemo par dana i družimo se.
Nisam se ni okrenuo i onda ova vijest. Dragi prijatelj, vrhunski hedonist, umjetnik i poznavatelj gastronomije. Kroz ova kuhanja i druženja kroz godine, bitno je utjecao na mnoge od nas sa svojim znanjem, otvorenošću i obrazovanjem. Bez pretjerivanja, Fedor Džamonja je, u najmanju ruku, bio hrvatski Anthony Bourdain u najboljem smislu te riječi. Bila je čast biti tvoj prijatelj i kompadre - nedostajat će ona tvoja bradica, crna uniforma i kapica.