Jaja, šećer, mlijeko, brašno i maslac. U svojoj osnovi samo tih nekoliko bazičnih namirnica daje nam toliko velik spektar različitih slastica. Jednostavnih ili, pak, kompleksnih.
Kremšnite ne znam gdje bih smjestila. U srži banalne: krema od jaja, mlijeka, šećera i malo brašna ili gustina, a opet kompleksne - jer rijetko tko ih napravi kako treba. Sjećam se maminih, iz djetinjstva. Češće bismo ih jeli žlicom iz zdjelica nego vilicom s tanjura. Vječno su frustrirale mamu. Svi smo ih voljeli jesti, a ona, pak, nikako na zelenu granu s njima, svako malo bi se raspale. Pa onda još s tom svojeglavom kremom u paru ide i lisnato tijesto. Na ruku većini ljudi, može se kupiti po dućanima. Industrijsko. Na margarinu.
Ja jednostavno ne volim margarin. Ima loš okus čime god ga "oplemenjivali". Nema emulgatorska svojstva kao maslac, drugačije se ponaša na temperaturama. Iako, doduše, ima kvalitetnijih varijanti u dućanima "zdrave" hrane, karakteristike su im svima iste. Meni neprihvatljive.
Prvi put sam se s kremšnitama susrela na prvoj ljetnoj praksi u srednjoj školi. Ljeto ‘92. U Samoboru, mom rodnom gradu, u staroj gradskoj slastičarnici koje danas više nema. Navodno sam i za to kriva, ali to je neka druga priča.
Ta ljetna praksa ostala mi je u živom sjećanju zbog puno stvari. Prvi put sam zapravo radila, imala odrasle kolegice, sudjelovala u proizvodnji. Doduše, kao praktikantica prvog razreda bila sam jako nisko u tom hranidbenom lancu. Gospođe su bile dobre prema meni, a ja nisam dovodila u pitanje zašto među radnim zadacima imam i pranje gostinjskog WC-a, peglanje njihovih uniformi i čišćenje nekoliko desetaka kilograma liganja petkom. To se jednostavno tada tako radilo.
Jedan od zadataka koji mi na prvu nisu imali smisla bilo je "lupanje" šlaga na ruku.
Da pojasnim.
Dobila sam tri litre slatkog vrhnja koje sam izlila u kotlić, uzela golemu žicu (kako kolokvijalno zovemo pjenjaču) i pokazale su mi kako da to tučem. Trebala sam dobiti šlag za 20-ak minuta. Meni taj zadatak nikako nije imao smisla jer smo imale veliki mikser i kada im je trebalo tučeno slatko vrhnje za druge kolače, uredno se koristio, pa i za manje količine. Slatko vrhnje bilo je pakirano u plastične čašice poklopljene zlatnom folijom i nisam sigurna koji je postotak mliječne masnoće uopće sadržavalo. Jedino znam da sam ja mlatila po tome valjda sat vremena i nisam dobila ništa. Pregrijalo se, počela se odvajati masnoća, a mene je boljela ruka za poludjeti.
Uzele su mi taj kotlić i poslale me ribati frižidere uz napomenu: "Sutra ćeš ponovno".
Mama mi je tu večer dala andol, nisam mogla ni olovku držati. A drugo jutro na praksi opet isti zadatak. Sa sličnim ishodom, jer me ruka boljela od prethodnog dana. Taj put sam se koristila lijevom. Treći dan imala sam osjećaj da vučem ruke kao orangutan. Četvrti dan opet ista priča, ali spasio me malo vikend. U ponedjeljak sam opet dobila taj zadatak, ali je već išlo bolje. Ne sjećam se točno koliko je to trajalo, no kad sam uspjela dobiti šlag za 20-ak minuta, jedna gospođa je podviknula: "Eeeeevo ga, napokon, mala je spremna".
Za što, pobogu?!
"Odi, mala, sim, buš miješala kremšnite."
Koja perfidna inicijacija.
Uglavnom, kremšnite su se radile tako da se krema kuhala u metalnom tankom kotliću na jakoj vatri plinskog štednjaka u količini od tri litre mlijeka odjednom. Smjesa nije smjela niti malo zagorjeti, a da bi bila kuhana kako treba, morala je kipjeti uz miješanje 20 minuta.
Smjesu sam samo kuhala. Samo miješanje sa snijegom od bjelanjaka radila bi iskusna radnica jer taj je dio, u biti, najzeznutiji. Premalo miješanja - raspast će se. Previše miješanja - raspast će se. Doduše, kad sam se izvještila, pokazale su mi i kako napraviti kremu do kraja. Bilo mi je uzbudljivo naučiti to napraviti, ali i jako bolno. Kipuća krema na tada još dječjoj koži ostavlja doživotni trag.
Samoborske kremšnite danas rijetko radim. Drage su mi onako pjenušave i mlake, no kako ih je najbolje raditi u velikoj količini i najbolje su svježe, prebacila sam se na druge recepture. No, naučena tehnika je ista. U nastavku ostavljam recept za moje kremšnite, tu je sve, od lisnatog tijesta do kreme. Sretno!
KORAK PO KORAK: NAJDETALJNIJI RECEPT ZA KREMŠNITE
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....