Chef Mario Mihelj izlaz iz trenutačne krize vidi u jednostavnoj tradiciji - obiteljskom ručku. Nakon što smo u posljednjih godinu dana toliko vremena proveli razdvojeni, polako se počinjemo družiti u širem krugu svojih najbližih, najčešće okupljeni oko stola. I dok raspravljamo, pregovaramo, ponovno se smijemo i polako se navikavamo na nove uvjete, najbolje to činimo kada se na tom stolu nalazi fina hrana. A u Miheljevu scenariju u toj se sceni na stolu nalazi mirisno pečenje.
U želji da svojim sugrađanima, ali i kolegama uzgajivačima ponudi rješenje za njihove muke, bilo da je riječ o nedjeljnom ručku koji treba pripremiti ili životinjama koje treba prodati kako bi se preživjelo, a istovremeno i kako bi u El Toru predstavio nešto novo, razradio je ponudu za ručak za društva od četiri pa gotovo do osmero ljudi koji možete naručiti na svoju kućnu adresu.
"Spojili smo se s malim proizvođačima životinja koji, kao uostalom i mi ugostitelji, trenutačno pate jer su restorani zatvoreni. Oni nisu stali s uzgojem, samo je prodaja stala. Budimo realni, Uskrs dolazi i ne znamo hoćemo li zaista biti otvoreni pa smo htjeli imati još nešto u ponudi. Koncept ručka za više ljudi planiramo zadržati u El Toru čak i kad se restorani otvore, a trenutačno ga nudimo u obliku dostave. Da nije kriza, vjerojatno ne bismo išli u tom smjeru, no našli smo s kim želimo surađivali pa smo odlučili okušati sreću.
Budući da kroz godinu imamo sezone, prvo smo krenuli s mliječnom svinjetinom, što nam se pokazalo uspješnim, a sada smo za ručak uveli i mladu pašku janjetinu koju nabavljamo od proizvođača Badurine iz Metajne na otoku Pagu. Patke dobivamo iz PG-a Orehovec iz Velikog Bukovca, a meso za Wellington od braće Maturanec odnosno M Brothersa. Iako su to neke tradicionalne namirnice i jela, u svakom se osjeti naš dodir u obliku začina, od mješavine ras el hanout ili pak korištenja cimeta i anisa uz janjetinu, koji nikad ne prevladaju okus mesa. Patka je inače tradicionalno jelo, ali sam je stavio u salamuru sa začinima, a radimo je s curryjem, porilukom i gljivama te poslužujemo s trgancima", objasnio je Mihelj.
Sasvim logično, u El Toru ručkovi najbolje idu subotom i nedjeljom, a za sada se mliječna svinjetina i dalje najviše prodaje. Zatim slijedi janjetina pa patka s kojom su tek počeli. Wellingtona su prodali tek nekoliko komada, ali smatraju da je to zato što to jelo ipak moraš voljeti.
Iako se isprva nećkao oko uvođenja janjetine, Mihelju se ona pokazala kao dobro ulaganje.
"Janjci su nam svi oko pet do pet i pol kila pa ih prodajemo cijele za 1700 kuna. To nije malo, ali se dobije pet kila mesa, kao i dvije naše focaccie, dvije miješane salate, zapečeni krumpir i povrće te glazirani komorač, čimule i mrkvu. S prilozima je to ozbiljan ručak za šest ili čak osam osoba", ističe.
RECEPT ZA JANJEĆE KOTLETE U AROMATIČNOJ KORICI
Spremate li okupljanje za koje ne želite kuhati, znate što vam je činiti. No, ako biste se rado i sami uhvatili u koštac s pripremom janjetine, Mario Mihelj je za vas osmislio i pripremio pet jela koja možete isprobati već idući vikend!
ZAPEČENA SPORO KUHANA JANJEĆA KOLJENICA
PEČENI JANJEĆI BUT S KRUMPIROM
AROMATIČNI JANJEĆI ŠIŠ U TORTILJI
