Europa sada ima golemu šansu u Ukrajini

Ratovi se vode na bojištu, ali su ujedno i test financijske izdržljivosti. U dugotrajnim sukobima presudnu ulogu igraju sposobnost i volja da se mobiliziraju resursi te pronađu novi izvori financiranja. To će uskoro shvatiti i Europa. Ukrajina se suočava s brutalnom krizom likvidnosti. Ako se nešto ne promijeni, ostat će bez novca do kraja veljače. Okolnosti im ne idu u prilog: američki predsjednik Donald Trump ukinuo je američku financijsku pomoć Ukrajini, nade u prekid vatre blijede, a ruski dronovi razaraju ukrajinsku energetsku mrežu.

Zadužena i razjedinjena Europa mora pronaći novac kako bi održala Ukrajinu u borbi. No bila bi velika pogreška promatrati novac uložen u Ukrajinu tek kao obvezu od koje neće biti prave koristi. Umjesto toga, tu investiciju treba shvatiti kao povijesnu priliku da se promijeni ravnoteža moći između Europe i Rusije. To je ujedno i šansa za Europu da konačno postane vojno i financijski neovisna o Americi.

Golemi troškovi

Nakon gotovo četiri godine rata, troškovi su golemi. Do kraja 2025. ukrajinska ratna izdavanja iznosit će oko 360 milijardi dolara. Tako će ove godine rat stajati Ukrajinu između 100 i 110 milijardi dolara, što je dosad najveći iznos, ekvivalentan otprilike polovici ukrajinskog BDP-a.

Dva od tri izvora financiranja Ukrajine ostaju bez novca. U veljači, nakon što je Trump ušao u Bijelu kuću, mjesečne američke financijske injekcije Ukrajini obustavljene su. U međuvremenu, Ukrajina je već iscrpila sve izvore zaduživanja. Proračunski deficit iznosi oko petinu BDP-a, a javni se dug, u odnosu na razdoblje prije rata, udvostručio i sada doseže približno 110% BDP-a.

Stigao je trenutak istine za NATO

Situacija oko Ukrajine razotkriva podjele unutar Europske unije. Dana 23. listopada njezini čelnici nisu uspjeli postići dogovor o zajmu Ukrajini koji bi bio osiguran sa 163 milijarde dolara zamrznute ruske imovine pohranjene u glavnoj europskoj klirinškoj kući. U Belgiji, koja je domaćin te institucije, nisu vjerovali da je to dobra ideja. Sjeverne zemlje strahuju da bi pristajanje na novo zajedničko zaduživanje EU-a putem izdanja zajedničkih obveznica moglo potkopati fiskalnu disciplinu unutar monetarne unije. Francuska strahuje da će svježa europska sredstva biti potrošena na preskupo američko oružje kako bi se udovoljilo Trumpu. Svi su zabrinuti da bi izdašna financijska pomoć mogla pogoršati korupciju u Ukrajini.

Dvije velike prednosti

Ti su strahovi razumljivi, ali blijede pred dvjema strateškim prednostima koje su Europi na dohvat ruke. Prva se odnosi na financijsku odluku koja bi mogla razotkriti i dodatno naglasiti dugoročnu slabost ruskog režima. Rat je Rusiju već skupo stajao: prema procjenama, izgubila je između 200.000 i 500.000 vojnika, što je otprilike dvostruko više nego Ukrajina.

Ukrajina nosi i ogroman financijski teret. Obrambena potrošnja dosegnut će 160 milijardi dolara u 2025., a državne banke su se upustile i u golemi val pozajmica, koji izlazi izvan proračuna, kako bi poduprle vojno-industrijski kompleks.

Početni ratni zamah koji je Putinova ekonomija doživjela sada je splasnuo i ustupio mjesto stagflaciji; kombinaciji gospodarske stagnacije i visoke inflacije. Rusko gospodarstvo danas gotovo uopće ne raste, suočeno je s kroničnim nedostatkom radne snage, prikrivenim lošim kreditima, inflacijom od oko 8% i kamatnim stopama od 16,5%. Uspije li Europa uvjerljivo pokazati da će Ukrajinu financijski podupirati barem toliko dugo, Putin će se naći u bezizlaznoj poziciji.

Druga bi europska dobit bila smanjenje vojne ovisnosti o Americi, što je i nužnost s obzirom na promjenjiv odnos Trumpa prema NATO savezu. Svako dugoročno financijsko rješenje za Ukrajinu pomoglo bi Europi da izgradi financijsku i industrijsku snagu kakva joj je potrebna za vlastitu obranu.

Život u Moskvi: Ulice su pune cvijeća, rat kao da ne postoji

Četverogodišnja bi obveza stajala Europu 390 milijardi dolara, gotovo u cijelosti u obliku doniranog oružja i novca za pokrivanje ukrajinskih proračunskih deficita. To je velik iznos, ali je cijena i dalje povoljna. Kada bi se taj trošak rasporedio na ekonomske resurse svih članica NATO-a (bez Amerike), račun za Ukrajinu bio bi lako podnošljiv: godišnji bi izdaci porasli s 0,2% BDP-a prošle godine na 0,4% BDP-a. Alternativa bi bila da Ukrajina izgubi rat i pretvori se u ogorčenu, napola propalu državu čiju bi vojsku i obrambenu industriju Putin mogao iskoristiti kao plijen koji bi Putin lako iskoristio za obnovu ruske vojne moći i stvaranje nove prijetnje Europi.

Zapljena ruske imovine

The Economist podupire zapljenu ruske imovine, no ona bi i dalje bila za 230 milijardi dolara manja od potrebnog iznosa. S obzirom na razmjere izazova pred kojim se Europa nalazi, neko bi zajedničko zaduživanje bilo opravdano. Suprotno strahovanjima, izdavanje zajedničkih europskih obveznica ne bi oslabilo međunarodni položaj eura.

Dugoročniji planovi za nabavu oružja omogućili bi Europi da postupno izgradi vlastitu obrambenu industriju. U kratkom roku Europa ne bi trebala oklijevati s kupnjom američkog oružja koje je Ukrajini nužno, uključujući protuzračne sustave. Kasnija bi ulaganja, međutim, trebala biti usmjerena prema europskim proizvođačima oružja kako bi razvili vlastite sustave te prema sve naprednijoj ukrajinskoj obrambenotehnološkoj industriji.

Pred Europom su ozbiljni problemi. Dovesti Putina do očaja, koliko god bio plemenit cilj, neće biti lako dostignut ako Rusija uspije osigurati financijsku potporu iz Kine. Jednako tako, proces donošenja odluka između EU-a i NATO-a, u kojem sudjeluju i Britanija, Norveška i Kanada, mora postati brži i efikasniji.

Europa bi trebala skupiti hrabrost i prepoznati vlastitu snagu. Njezin je vojni proračun već četiri puta veći od ruskog, a gospodarstvo deset puta snažnije. Umjesto da zazire od financijskog nadmetanja s Kremljem, Europa bi ga trebala prihvatiti i dobiti rat.