U Kini bjesni rat dostavljača, tisuće firmi vuku prema katastrofi

Kuhana govedina s rezancima bila je savršeno ukusna inspiracija za Hea Weija, koji je prije deset godina u bogatoj kineskoj obalnoj pokrajini Jiangsu otvorio mali restoran specijaliziran upravo za to jelo. Danas je ovaj poduzetnik vlasnik lanca od čak 100 takvih restorana. Ali, život postaje sve teži za milijune malih restorana i kafića diljem Kine. Potrošnja je usporena, a tehnološke platforme koje upravljaju dostavom hrane međusobno se nadmeću snižavanjem cijena, nerijetko ih spuštaju gotovo do nule i tako tjeraju poduzetnike poput Hea da sami nadoknade razliku. To je nova stvarnost u nemilosrdnim "ratovima" platformi za dostavu hrane.

Sve je počelo još u veljači, kad je JD.com, jedna od najvećih kineskih tvrtki za online trgovinu, najavio ulazak na tržište dostave hrane. Time je izravno zaprijetio Meituanu, vodećoj aplikaciji u tom sektoru, ali i Alibabi, još jednom divu e-trgovine koji ima vlastitu uslugu dostave pod nazivom Ele.me. Od tada se ova trojica velikana žestoko natječu za prevlast u industriji koja je lani vrijedila vrtoglavih 1,6 bilijuna juana (oko 210 milijardi eura).

Spuštanje cijena

Snižavanjem cijena diljem zemlje, širenjem ponude proizvoda za dostavu i skraćivanjem vremena isporuke, svaka od navedenih platformi pokušava zadržati kupce da kupuju isključivo preko njihove aplikacije. Alibaba je, primjerice, uveo opciju "instant kupnje" proizvoda poput elektronike, uz obećanje da će stići na adresu naručitelja za manje od sat vremena. Meituan je također počeo nuditi ovakve "instant" mobitele i drugu elektroniku, s jamstvom da neće kasniti s dostavom. Osim toga, cijene mnogih vrsta kave i čaja spustile su se na samo jedan juan, ponegdje čak i na nulu.

Žestoka svađa Pekinga i Bruxellesa

Kako se cijene i promotivne ponude stalno mijenjaju, tako se gomilaju i hrpe kurirskih vrećica na pultovima restorana i kafića. Kupci ponekad naručuju dostavu dok sjede upravo u lokalu iz kojeg naručuju piće. Prodavači su ovime stavljeni u nezavidnu situaciju jer moraju birati između snižavanja cijena ili rizika da ih kupci potpuno zaobiđu zbog jeftinije konkurencije. He kaže da mu je prihod od posluživanja gostiju u restoranu od travnja pao za 30 posto. Istodobno, prihodi od dostave porasli su za 20 posto, no zarada od tih dostava pala je za više od 20 posto. U praksi to znači da on radi znatno više, ali za znatno manju dobit. U Kini se takav fenomen naziva "involucija", iliti iscrpljujuća i besmislena konkurencija.

Involucija je jedna od glavnih obilježja suvremene NR Kine pod vodstvom Xi Jinpinga. Cjenovni ratovi zahvatili su brojne industrije jer proizvodnja premašuje domaću potražnju. Natjecanje u cijenama automobila postalo je toliko ozbiljno da proizvođači sada teško uspijevaju redovito plaćati svoje dobavljače. Prema podacima banke Goldman Sachs, oko 80 posto industrijskih sektora bilježi pad cijena u odnosu na prošlu godinu.

Tko profitira?

Lako je pomisliti da u toj eri jeftinih proizvoda najviše profitiraju potrošači. Ali, nije baš tako. Restorani žele smanjiti troškove na razne načine. He kaže da je osobno odlučan zadržati kvalitetu svojih jela, ali ga brine kakve će nekvalitetne namirnice drugi možda biti prisiljeni koristiti. "Ako prženu rižu sa svinjetinom platite tri juana, što mislite da ćete dobiti?", sumnjičave se pita. Platforme za dostavu ranije su već morale reagirati i raskidati suradnju s nelegalnim kuhinjama koje su poslovale na nehigijenskim mjestima, poput javnih toaleta.

Popis gubitnika u ovom ratu je podugačak. Kako se marže smanjuju, prodavači se oslanjaju na veliki promet kako bi ipak ostvarili zaradu. Veliki lanaci kafića možda zarađuju vrlo malo po šalici, ali zbog ogromnog broja narudžbi na kraju ostvare solidan prihod. Mali dućani jednostavno ne mogu tome konkurirati. Ni restoranima srednje kategorije nije lako. He naglašava da cijena jednih rezanaca s govedinom i dva keksa inače košta 30 juana, ali kupci nerijetko koriste velike popuste pa plate samo trećinu ukupne cijene. U konačnici, njegov restoran na toj transakciji zaradi oko četiri juana, a nakon što se još odbiju naknade platformi i troškovi poslovanja, teško je da od toga ostane ikakva zarada.

Kina upravo gradi novo carstvo

Kineske platforme za dostavu hrane zapošljavaju više od 10 milijuna dostavljača. One su nešto poput konjičkih postrojbi u ratu. Za one koji traže posao, sasvim sigurno su otvorile brojne prilike. JD je, na primjer, zapošljavao dodatne dostavljače kako bi pokrenuo svoju uslugu dostave hrane, dok Meituan, koji ima preko sedam milijuna dostavljača, navodi da im je prosječna zarada od lipnja porasla za 111 posto zahvaljujući velikom broju novih narudžbi.

Ratovi platformi

Ali, dostavljači nisu na dobitku. Prije nego što su ovi tzv. ratovi platformi počeli, prosječni dostavljač zarađivao je oko 33,6 juana po satu, pokazalo je nedavno istraživanje Sveučilišta Renmin u Pekingu. Sada im zarada po dostavi pada, pa moraju raditi puno dulje ako žele zaraditi više. Uz to, izlažu svoje živote riziku kako bi narudžbe stigle na vrijeme. Često ih optužuju za nepažljivu vožnju, a broj prometnih nesreća u kojima sudjeluju sve je veći, prema nekim bolničkim izvještajima.

Čak ni velike tehnološke kompanije ne zarađuju puno. Meituan navodno zaradi samo jedan juan po dostavi. Analitičari predviđaju da će JD-ova usluga dostave ove godine zabilježiti gubitak od 33 milijarde juana. Usluda "instant kupnje" platforme za e-trgovinu Taobao mogla bi ove godine zabilježiti gubitak od 44 milijarde juana, a u 2026. čak 50 milijardi. Bocom International Securities Limited, brokerska tvrtka sa sjedištem u Hong Kongu, smanjila je ove godine prognozu profita za Meituan za 17 posto. Njihova reputacija također je sve lošija; korisnici na internetu često parafraziraju poznatu kinesku izreku o okrutnosti dinastije Qin, zamjenjujući ime dinastije imenom Meituan, pa kažu: "Život pod Meituanom je muka".

Ima li kraja?

Ovako dalje više ne ide. Posljednjih nekoliko tjedana kineska vlada pokazuje da želi stati na kraj involuciji. Agencija za državno planiranje i regulator tržišta su 24. srpnja objavili prijedlog izmjena zakona o cijenama, koji je prvi put donesen davne 1998. godine. Prijedlog zabranjuje tvrtkama da prodaju proizvode ispod nabavne cijene određene na temelju tzv. "mehanizma određivanja cijena", što je neizravna aluzija na algoritme koji često određuju cijene proizvoda na platformama za e-trgovinu. Bit će potrebno nekoliko mjeseci da kineski zakonodavci usvoje predložene amandmane.

Kako je Orbanovoj sreći došao kraj

Sve je to dio šire kampanje; predsjednik Xi je početkom srpnja najavio da će sve kompanije koje namjerno snižavaju cijene biti strože regulirane. Politbiro, najviše tijelo Komunističke partije za donošenje odluka u zemlji, 30. srpnja sugerirao je da želi što prije obuzdati cjenovne ratove. Nedavno su i dužnosnici u Šangaju pozvali čelnike prozvanih kompanija na razgovara o nastalom problemu. Udruženje proizvođača hrane i pića u južnoj kineskoj pokrajini Guizhou ranije je ovog mjeseca objavilo priopćenje u kojem upozorava da su cjenovni ratovi izazvali kaos na tržištu i stvorili začarani krug među malim poduzećima.

Istovremeno, zahvaljujući uslugama dostave, tehnološki divovi postali su jedni od najvećih poslodavaca u zemlji. Problemi s nezaposlenošću mladih u gradovima velik su izazov za Komunističku partiju. Stopa nezaposlenosti u lipnju iznosila je oko 14,5 posto, što je manje nego mjesec ranije. Mnogi dostavljači su mladi migranti iz unutrašnjosti Kine, koji su prije deset godina radili u tvornicama. Takva radna mjesta danas nestaju jer mnogi kineski proizvođači sele proizvodnju na jeftinija tržišta, a mladi sve manje želi raditi na proizvodnim trakama. Iako kineske vlasti sada nastoje zaustaviti involuciju, svjesni su i važnosti tih poslova za tržište rada. Upravo zato borba među platformama vjerojatno još neće stati.