U nastavku donosimo:
- što o Su-34 kaže umirovljeni vojni pilot Ivica Ivandić i gdje se taj avion pozicionira u odnosu na zapadne platforme
- genezu od Su-27 do prepoznatljivog “paklenog patka” te ključne konstrukcijske osobitosti kokpita i trupa
- uloge i profil misija koje ovaj avion preuzima u modernim sukobima, uz fokus na elektroničko djelovanje i udare zrak–zemlja
- pregled opreme i tipova naoružanja koje platforma integrira, uz istaknute specijalizirane kontejnere
- operativno iskustvo od Kavkaza do Ukrajine, uz profesionalni uvid u trendove uporabe i rizike za posade
- Suhoj Su-34 može se okarakterizirati kao lovac-bombarder, taktički bombarder, a mogao bi se nazvati i višenamjenskim borbenim avionom. To je avion četvrte generacije koji izvršava vrlo širok spektar zadaća, opisuje u dvije najkraće rečenice umirovljeni vojni pilot Ivica Ivandić ruski avion Su-34.
Riječ je o platformi koja porijeklo vuče od Su-27, ali i o avionu koji je prilično drugačijeg izgleda i spektra misija. O tome kako je tekao njegov razvoj, kada je ušao u serijsku proizvodnju i koje su mu ključne performanse i mogućnosti razgovarali smo s Ivandićem u novoj epizodi podcasta Prva linija.
Također smo se detaljnije dotaknuli posebnosti koje krase ovaj avion u pogledu različitih uloga koje ispunjava te smo naširoko razgovarali o njegovoj operativnoj službi, od sukoba u Gruziji 2008. godine pa do i dalje aktualnog rata u Ukrajini.
Cijeli razgovor možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Prva linija. Tekst razgovora sa svim ključnim dijelovima možete pročitati ispod.
------------------------------------------
Cijelu epizodu podcasta Prva linija pogledajte ispod
------------------------------------------
- Razvoj Su-34 počeo je sredinom 1980-ih i bio je logičan slijed razvoja frontovske avijacije koju je imao SSSR. To je bio avion koji je trebao naslijediti Su-24, Su-17, MiG-27 u ulogama napada na zemaljske ciljeve i taktičkog izviđanja. Konkretno, Sovjetima je trebao avion koji može prelaziti crtu bojišta, a koji istovremeno može izvršiti misiju na koju je upućen te se obraniti sam, govori naš vojni pilot.
Ako se gleda spektar zadaća za koji je namijenjen, Su-34 usporediv je s američkim F-15E Strike Eagleom.
- F-15E ipak je manji avion, dosta lakši od Su-34. Može se reći da je F-15E lovački avion koji, uz spektar zadaća koje je mogao izvršavati F-15C, sada može izvršavati i niz zadaća zrak-zemlja. S druge strane, Su-34 je taktički bombarder koji, između ostalog, može izvršavati neke zadaće zrak-zrak, ali s naglaskom na obrambene misije, kaže Ivandić.
Osvrnuli smo se potom na prve prototipove Su-34, a Ivandić odmah ističe da je avion zamišljen kao triplan, dakle s trupom koji izgleda kao da je sastavljen od tri dijela.
- Uzet je zadnji dio od Suhoja Su-27, a prednji dio trupa, od uvodnika zraka do nosa aviona, napravljen je ispočetka i koncepcijski je drugačije posložen.
Od prototipa do serijske proizvodnje
Prvi prototip, T10V-1, bio je dosta različit od svih kasnijih modela, budući da je služio kao testni model za niz ispitivanja. Već je T10V-2, koji je poletio 1993., vanjskim izgledom i dimenzijama bio dosta sličan kasnijem serijskom modelu. Tu valja istaknuti da se još 1988. godine odlučilo da će piloti sjediti jedan pokraj drugoga, a ne jedan iza drugoga kao u Su-30.
- Do 2000-tih godina razvilo se još nekoliko prototipova na kojima su se ispitivale nova elektronika, radar, naoružanje i slično. S obzirom na okolnosti u Rusiji 1990-ih, radilo se o relativno malom broju aviona, govori Ivandić.
Ruska vojska sredinom 2000-tih primila je nekoliko Su-34 u svoju službu (uključujući i prvih pet serijskih aviona), a već 2008. imali su prve borbene misije tijekom rusko-gruzijskog rata 2008. godine.
- U tom sukobu avion se mogao ispitivati u ratnim uvjetima. On je prije svega trebao vršiti lociranje, ometanje i precizno gađanje sustava protuzračne obrane u Gruziji. Ta iskustva su Rusima pokazala put kako treba razvijati avion kako bi nadomjestio Su-24 te čak i Tu-22M3 u nekim zadaćama.
Ovo je ruski avion kojeg se Ukrajinci najviše klone
Te iste godine uslijedila je prva ruska narudžba za 32 aviona, a 2012. naručena su još 92 Su-34.
- To je isporučivano zaključno s 2020. godinom i ukupno je tih baznih varijanti Su-34, zajedno s prototipovima i prvim serijama, između 130 aviona. Nakon toga kreće proizvodnja Su-34M varijante, a računamo li i modele proizvedene tijekom rata u Ukrajini, kao i izvozne modele za Alžir, ukupno je proizvedeno oko 220 aviona (130 aviona u baznoj varijanti i još oko 90 u M varijanti), govori Ivandić.
‘Pakleni patak‘
Kad su u pitanju varijante ovog aviona, govorimo o baznom Su-34, potom Su-34M te izvoznoj varijanti koja obično ima oznaku E (možda i EM ili EA, prema izvoznoj varijanti za Alžir). A baš svaku od ovih varijanti odlikuje vrlo specifičan izgled, ponajprije spljošten, širok nos zbog kojeg Rusi Su-34 zovu još i "patak" ili "pakleni patak".
- Nos aviona napravljen je takav jer aerodinamički slijedi samu kabinu u kojoj piloti sjede jedan pored drugoga. A za takvu konfiguraciju konstruktori su se odlučili jer nije potrebno duplirati neke sustave, što je potrebno kad piloti sjede jedan iza drugoga. Drugi razlog za to su misije izuzetno dugog trajanja, od tri pa do sedam ili osam sati. U tom slučaju je neophodna kabina u kojoj je komfor same posade ipak veći nego u avionima gdje cijelo vrijeme sjede vezani - ovdje oni mogu ustati i zadovoljiti osnovne fiziološke potrebe u samom avionu. Zato imamo takvu široku kabinu, a ujedno i patkasti nos u kojem se nalazi antena pasivnog radara prilično velikih dimenzija. Osim toga, i grba iza kabine puno je veća pa u avion stane puno više goriva, sve zajedno oko 15.000 litara u trupu, kaže Ivandić i dodaje da je treća bitna stvar za ovakav raspored u kabini - komunikacija i govor tijela posade.
- Tako operacije koje se izvode idu puno brže i svaki član posade siguran je u ono što radi onaj drugi član, objašnjava naš pilot i dodaje kako je kabina Su-34 pod tlakom, tako da do visine do 10.000 metara posada ne mora nositi maske za kisik. No, u ratnim uvjetima ih ipak moraju nositi stalno, ističe.
Ovi ruski avioni su izvozni hit, samo 2025. bili su u dva sukoba, a najbolju verziju nema Moskva
Što se tiče ostalih konstrukcijskih posebnosti ovog aviona, ističu se kanardi kao treće uzgonske površine koje omogućuju bolje manevriranje Su-34. Glavna krila su napravljena po uzoru na Su-27 i Su-30, a horizontalni stabilizatori slični su Su-30 i Su-33. Puno je duži zadnji dio trupa aviona, više od metra, nego na avionima serije Su-27. U njemu je smještena pomoćna jedinica za pokretanje osnovnih motora i za napajanje elektroničke opreme kad glavni motori nisu uključeni.
- Spominjalo se da je u njemu trebao biti i radar za zadnju polusferu, ali mislim da ga u serijskim avionima ipak nema, već ima samo dio sustava za signalizatore radarskog ozračenja i neke druge senzore, kaže naš sugovornik i dodaje da je Su-34 ipak najspecifičniji prema svojem stajnom trapu.
Dimenzije i oprema
- Njemu su kotači udvojeni, što je i logično jer mu je maksimalna poletna težina 45 tona. To je velik avion, dug je 23 metra i 30 centimetara, ima raspon krila od 14,7 metara i visok je 6 metara. Prazan je težak 22,5 tone, a normalna poletna težina mu je između 35 i 39 tona. Maksimalna brzina mu je ograničena na nekih 1,8 ili 1,9 Macha za čist avion, a kad ima neko naoružanje između 1,4 ili 1,6 Macha. Plafon leta je oko 15.000 metara, iako vjerojatno može biti i viši, ali je zato dolet impresivan - u preletu oko 4000 kilometara, a s vanjskim rezervoarima od 4500 km naviše. Borbeni radijus mu je između 700 i 900 kilometara, odnosno 1100 kilometara ako cijelu misiju samo s unutarnjim gorivom odrađuje na velikoj visini, objašnjava Ivandić.
Motori na Su-34 su AL-31FM1, koji se koriste na "puno pitomiji način", bez suvišnog manevriranja s obzirom na prirodu njegovih misija (za razliku od Su-35, na primjer). Resursi motora su oko 4000 sati, a samog aviona oko 6000 sati, objašnjava naš pilot. Što se tiče radara V004, on ima pasivnu faznu rešetku, a optimiziran je za ciljeve na zemlji, iako može raditi i u režimu zrak-zrak.
- Za zemaljske ciljeve dometi su mu i do 250 kilometara, a za lovačke avione u zraku do 90 km za otkrivanje i oko 60 km za praćenje, kaže Ivandić.
Napravljen je da parira Amerikancima, a ‘kobrom‘ ga je proslavio čuveni pilot
Su-34 odrađuje i veliki broj misija za elektroničko ratovanje, naročito u M varijanti.
- Rusi su razvili kompleks "Sič" (sova), a koji se zapravo sastoji od aviona kao nosača, kontejnera i opreme u kontejneru. Razvijena su tri kontejnera - jedan je radiolokacijski koji u sebi ima dvije bočne antene u X-dijapazonu koje imaju domete do 300 km, mogućnosti mapiranja terena te određivanja koordinata cilja, njihova distribuiranja te čak i vođenja naoružanja ispaljenog s neke druge platforme. Potom imaju i kontejner za radioelektroničko izviđanje, a koji ima antene koje rade u vrlo širokom spektru frekvencija. Konačno, tu je i kontejner za elektrooptičko izviđanje, govori vojni pilot te ističe da se istovremeno može nositi samo jedan kontejner, budući da je vrlo velikih dimenzija (sve zajedno oko 4 kubna metra).
Naoružanje
Što se tiče naoružanja, Su-34 može nositi niz sredstava. Ostao mu je čak i top od 30 mm, ali se rijetko koristi u borbenim uvjetima, ako ikad.
- Kad je razmatran cijeli projekt, u početku su za zrak-zrak naoružanje dostupne bile rakete R-73 i R-27 u raznim podvarijantama, kasnije i R-77. Što se tiče zrak-zemlja sredstava, naglasak je bio na vođenom naoružanju, od laserski vođenih bombi pa raketa H-25 i H-29, da bi se poslije pojavile H-31 rakete (u proturadarskoj i protubrodskoj varijanti) koje već imaju respektabilan domet. Tu je i raketa H-59 te čitav spektar nevođenog naoružanja, od raketa do bombi od čak 3000 kilograma.
Upravo te bombe postale su potentno oružje s "kitovima za planiranje". To su aerodinamičke površine koje se montiraju na gravitacijsku bombu te zajedno s elektroničkim dijelom koji precizno navodi bombu čine takozvane jedreće ili planirajuće bombe.
- U početku su dometi tih bombi bili 50-ak kilometara, sada su i po 90 kilometara. Naravno, to ovisi o visini i brzini odbacivanja bombe. Važno je za Su-34 da su to dovoljno veliki dometi da ne dođe u domet protuzračne obrane velikog dometa, objašnjava Ivandić.
Kad je u pitanju operativna upotreba ovog aviona, nakon Rusije drugo borbeno iskustvo imao je u Siriji, kamo su četiri aviona poslana 2015. godine.
- Broj aviona kasnije se mijenjao, a Rusi su tamo toliko izrotirali posade da je u tom ratu letjelo više od dvije trećine svih pilota Su-34. Što se tiče djelovanja, vršili su napade na visokovrijedne ciljeve na zemlji, a pritom nisu izgubili nijedan.
Rat u Ukrajini
Najviše se ipak ovaj avion koristi tijekom rata u Ukrajini, koji je sada ušao već u petu godinu.
- Ja bih upotrebu tog aviona u Ukrajini najradije podijelio u dvije faze. Prva je do ljeta 2022., a potom je napravljen cijeli reset upotrebe Oružanih snaga Rusije. Oni su u početku s tim avionom prelazili liniju dodira, išli u dubinu, napadali ciljeve s malih visina (nekad i nevođenim bombama), nadlijetali područja koja nisu bila sigurna od PZO-a... Tada je bilo dosta konfuzije te su imali i velike gubitke. Od početka 2023. do danas Su-34 se ipak drugačije koristi, upotrebljava planirajuće bombe, te se vidi i da su mu gubici znatno manji, kaže Ivandić.
Danas se, kaže naš sugovornik, 90 posto misija Su-34 bazira na odbacivanju planirajućih bombi na ciljeve koje ne mogu zauzeti na drugi način, poput zgrada i blokova zgrada.
- Raketnim, vođenim naoružanjem rjeđe se koriste, ali i kad ih koriste, o tome Rusi ne daju podatke. No, sigurno ima napada i na zemaljske izvore zračenja.
Osim toga, Rusija je ove avione počela koristiti sve više u svrhu izviđanja i elektroničkog nadzora i ratovanja.
- Pazite, to je manevarski avion i on može prići bliže nego A-50 koji je velik, koji nije manevarski, kojih nema puno i koji mora biti minimalno 200 km udaljen od linije dodira. Su-34 ima elektroniku novije generacije te može doći u zonu i odraditi isti spektar zadaća, objašnjava naš pilot.
Ovi avioni su u Iranu izveli operaciju koju nitko drugi ne može
Kao što smo već spomenuli, gubici Su-34 u ratu u Ukrajini bili su veliki, naročito u odnosu na neke druge tipove aviona. Tako portal koji skuplja podatake iz otvorenih izvora, stranica Oryx, navodi da ih je dosad tijekom rata izgubljeno 42 (37 uništenih i 5 oštećenih aviona), od čega samo jedna M varijanta. Pritom oni tu računaju i gubitke koji nisu direktno vezani uz sam rat u Ukrajini, a prema datumima zabilježenih gubitaka vidljivo je da se većina njih dogodila početkom sukoba.
- Prema onome što sam ja gledao, u ratnim djelovanjima izgubljeno je između 18 i 22 aviona, od kojih je između 15 i 17 oboreno, a ostali su uništeni na aerodromima u Rusiji. Problem kod potvrda tih gubitaka je da se često zna dogoditi da se isti avion broji dva puta, na primjer ako je pad aviona snimljen s različitih mjesta u različitim fazama pada, tako da sam ja isključivanjem tih preklapanja došao do ovog broja od maksimalnih 22, objašnjava naš pilot i dodaje da tu ima još i neborbenih gubitaka (njih 6).
Usprkos tim gubicima, kada se u obzir uzme proizvodnja Su-34 tijekom rata, njih danas ima više nego na početku rata u Ukrajini.
- Prije početka rata tempo proizvodnje bio je 18 godišnje. Ako se samo zadržao tempo te proizvodnje, onda ih je u četiri godine izašlo s trake više od 70 komada. Ono što treba uzeti u obzir je velika potrošnja resursa tih aviona u ratnim uvjetima, što znači da dio njih mora ići na "overhaul". Stalno raspoloživih aviona ima između 110 i 120, kaže Ivandić.
Na kraju naš pilot navodi da će se Su-34 nastaviti proizvoditi jer Rusi u toj kategoriji taktičkog bombardera, odnosno lovačko-bombarderskog aviona nemaju drugu platformu.
- Oni odrađuje i veliki dio zadaća za koji je bio namijenjen Tupoljev Tu-22M3. Sigurno je da se razmišlja u o nasljedniku Su-34, ali on će sad prolaziti i kroz nove modernizacije i nadogradnje te će ostati u ruskom zrakoplovstvu najmanje još 30 godina, zaključuje Ivandić.
------------------------------------------
Prethodne epizode podcasta Prva linija možete pogledati OVDJE.
