Ukrajina je u dubokim problemima

Prije dvije godine Economist je predstavio viziju “Ukrajine 2.0” – države gdje bi reformatori vodili vladu, a građani aktivno oblikovali društvo izvana. Već tada smo procijenili da povrat izgubljenih teritorija nije izgledan, barem dok je Vladimir Putin u Kremlju. No, zaključili smo, ako bi Ukrajina uspjela postati sigurna, demokratska i prosperitetna unutar smanjenih granica, to bi se moglo smatrati pobjedom. Danas, međutim, zemlja loše stoji na svim tim poljima. Ukrajina opstaje, ali se postupno iznutra iscrpljuje i gubi manevarski prostor. “Možemo se boriti godinama, polako gubeći položaje,” kaže jedan visoki dužnosnik. “Ali pitanje je – zašto?”

Na terenu, situacija je i dalje iz ukrajinske perspektive impresivna, barem u odnosu na ono što je moglo biti. Tri i pol godine od početka invazije Rusija nije ostvarila svoje vojne ciljeve – iako i Ukrajina trpi teške gubitke. Putin nije uspio zauzeti ni Harkiv, udaljen svega 35 kilometara od ruske granice, a kamoli Kijev. Protok robe kroz ukrajinske dubokomorske luke danas je čak veći nego prije rata. Ruski ratni brodovi sklonili su se u daleki Novorosijsk, nakon što su ih iz Crnog mora istisnuli ukrajinski pomorski dronovi.

Linije bojišnice nisu se značajnije pomaknule još od studenoga 2022. Borbe za mali grad Pokrovsk u Donbasu (prije rata 60.000 stanovnika) traju već više od godinu dana. Prema procjenama, najmanje milijun ruskih vojnika je poginulo ili ranjeno. U međuvremenu, ukrajinska inovativnost bojište je pretvorila u džunglu dronova: svaki pokret u “sivoj zoni” širokoj 40 kilometara za Ruse znači kockanje sa životom. Takvu obranu Ukrajina može održavati još dugo.

Ukrajina opstaje zato što su njezini građani to odlučili. Velik dio obrambenog sustava zemlje izgrađen je izvan utjecaja slabe države – i često unatoč njoj.

Paralelne mreže društva, gospodarstva i vojske krpale su praznine koje je stvaralo ministarstvo obrane, a koje upućeni ironično zovu “ministarstvo kaosa”. Neke od vodećih svjetskih tvrtki za proizvodnju dronova nastale su u garažama i improviziranim radionicama. “Kad birokracija zapne, male organizacije stvaraju ono što zemlji treba,” kaže jedan obavještajni časnik.

Stigao je trenutak istine za NATO

Problem je u tome što Rusija često kopira ukrajinske inovacije i zatim ih masovno proizvodi brže nego što to Ukrajina uspijeva. U isto vrijeme, novačenje je u Ukrajini sve teže i nasilnije. Pješaštvo je ozbiljno potkapacitirano. U ranim danima rata Ukrajinci su plaćali mito da bi otišli na bojište i borili se. “Danas samo bježe,” kaže “Fantomas”, bivši časnik za novačenje. “Sustav se raspao prošle godine.”

Teško je zamisliti pobjedu bez široke mobilizacije koja bi uzmemirila društvo. Novi regruti morali bi se izvlačiti iz bazena civila. Sinovi političara, koji su sada često zaštićeni, također bi morali u vojsku.

Kompromis koji bi nametnuo Donald Trump možda je najbolje čemu se Ukrajina može nadati. Jedan visoki dužnosnik tvrdi da su obrisi takvog dogovora već vidljivi, ali većina u oružanim snagama ostaje pesimistična i priprema se za dugotrajnu borbu. Serhij Kislica, zamjenik ministra vanjskih poslova i glavni pregovarač, ne očekuje diplomatski uspjeh. “Kad bih rekao da Rusija prodaje sranja, to bi bilo nepravedno prema gnojivu. Oni prodaju zrak.”

Ako Ukrajini ponestaje vojnika, to znači da joj ponestaje i demokratske legitimnosti. “Povjerenje između vlasti i društva je puklo,” kaže jedan visoki dužnosnik. Nezadovoljstvo je kulminiralo u srpnju, kada je vlada nespretno pokušala ograničiti rad dviju neovisnih antikorupcijskih agencija jer su njihove istrage počele dopirati do samog vrha. Zabrinutost stranih saveznika i snažno protivljenje javnosti prisilili su vladu da odustane.

Prosvjedi u blizini predsjedničkog kompleksa, prvi protiv Volodimira Zelenskog od početka rata, bili su prekretnica.

“Od sada će uvijek postojati razdoblje ‘prije’ i ‘poslije’,” kaže drugi visoki dužnosnik. “To je razotkrilo krizu u vladi i paniku pred prosvjedima.” Bio je to trenutak kada je narod zaustavio zloupotrebu vlasti. Ručno ispisani transparenti ne samo da su prosvjedima dali ime,“kartonska revolucija”, nego je putem njih vlast optužena i za grijehe izvan same afere. Na jednom je pisalo: “Nisi ti car.” Na drugom: “Da manje kradete, ja bih manje sahranjivao prijatelje.”

Zelenski je 2019. izabran uvjerljivom većinom i dobio punu kontrolu nad parlamentom, pa danas ima više formalne moći nego ijedan predsjednik prije njega. Rat i njegova hrabra odluka da ostane u Kijevu i inspirira naciju dodatno su mu omogućili centralizaciju vlasti. No uspon kao svojevrsnog kultnog junaka na Zapadu ohrabrio je i zabrinjavajuću dozu samouvjerenosti. “Zelenski je u početku bio demokratičniji, ali sav taj pljesak odveo ga je u oblake,” kaže jedan insajder. “Počeo je vjerovati u vlastitu sudbinu.”

Putinova propala afrička avantura

Sve odluke prolaze kroz sve uži filter povjerljivih suradnika. Najistaknutiji među njima je njegov šef kabineta Andrij Jermak, moćnik čija snaga ne odgovara njegovu iskustvu ni legitimitetu kao neizabranog dužnosnika. Jedan bivši ministar kaže kako u praksi Zelenski i njegova najbliži suradnik zajedno vode državu.

Tko god formalno bio na čelu, predsjedništvo je upalo u neke od starih ukrajinskih navika. Oporbeni mediji i njihovi oglašivači suočili su se s prijetnjama; politički protivnici, uključujući bivšeg predsjednika Petra Porošenka, bili su mete pravosudnog progona; dok je domaća sigurnosna služba optužena za reket. Optužbe o vezama s Rusijom postale su uobičajeno oružje ucjene. Jedan industrijalac ispričao je kako je njegov kolega bio prisiljen platiti 2 milijuna dolara da bi izbjegao takvu optužbu.

Neki su vjerovali da bi prosvjedi u srpnju, i predsjednički ustupci koje su iznudili, mogli obuzdati ovakva prekoračenja vlasti. No događaji od tada pokazuju suprotno. Dana 6. rujna objavljeno je za mnoge nevjerojatno izvješće o ukrajinskoj operaciji: otmici Fedora Hristenka, kompromitiranog bivšeg zastupnika optuženog za izdaju, iz skrovišta u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Čini se da razlog nije bio toliko u njegovim navodnim zločinima, koliko u pokušaju da ga se prisili svjedočiti protiv antikorupcijskog istražitelja koji istražuje predsjednikov najbliži krug. Skandalima očito nije kraj.

Ekonomske posljedice rata

Rat je, usto, ozbiljno narušio povjerenje Ukrajinaca u budućnost, s opasnim posljedicama po gospodarstvo. U jednoj osnovnoj školi u središnjem kijevskom okrugu Pečersk broj prvašića pao je za dvije trećine. UN procjenjuje da je zemlju napustilo više od 5 milijuna ljudi, a većina se, predviđa sociologinja Ela Libanova, neće vratiti. Gospodarstvo, već teško pogođeno nestašicama struje i ruskim raketnim napadima, sada trpi i zbog manjka radne snage. Mnogi muškarci su na bojištu ili se skrivaju od mobilizacije, dok velik broj majki ostaje kod kuće da zaštite djecu kada krenu nove eksplozije.

U tako teškim uvjetima, rast BDP-a od 2 do 2,4 posto ove godine smatra se uspjehom. Sličan rast očekuje se i iduće godine, bez obzira na to hoće li doći do primirja ili ne. Ministar gospodarstva Oleksij Soboljev ističe da trećina tog rasta dolazi iz obrambenog i tehnološkog sektora.

Život u Moskvi: Ulice su pune cvijeća, rat kao da ne postoji

Članstvo u Europskoj uniji i dalje je nedostižno, ali ostaje ključni cilj; perspektiva je to koja građane može motivirati na prihvaćanje teških reformi.

“Mnogi još uvijek [naivno] vjeruju da Ukrajina može postati Teksas Europske unije,” kaže Taras Kačka, novi potpredsjednik vlade zadužen za europske integracije. Dosadašnji je napredak bio neujednačen. Na putu stoje političke prepreke – od proruskog mađarskog premijera Viktora Orbána do interesa poljskih poljoprivrednika. Kačka pokušava ubrzati proces planom da se sve potrebne regulatorne promjene provedu do 2030. godine. “Imamo četiri godine i ne smijemo izgubiti ni jedan dan.”

No financijski problemi još su ozbiljniji. Rat je teško narušio državne financije. Ukrajina danas preživljava zahvaljujući inozemnoj pomoći, sa svim posljedicama koje to donosi. Prihodi od poreza i domaće zaduživanje dovoljni su tek za osnovne vojne troškove, koji čine oko dvije trećine proračuna. Čak i najoptimističnije prognoze predviđaju manjak od 45 milijardi dolara u idućoj godini, dok su zapadni partneri zasad obećali najviše 27,4 milijarde. “Došli smo do točke u kojoj novca jednostavno nema,” kaže jedan dužnosnik. “A Europa sama nema dovoljno sredstava da nas vrati na noge.”

Budućnost Ukrajine

Oba scenarija koja stoje pred Ukrajinom -krhko primirje ili dugotrajni rat- nose teške posljedice. “Ako rat završi, barem imamo priliku za postupan oporavak,” kaže jedan insajder. No mir bi donio i nove vlastite izazove: obnovu razorene ekonomije, skrb o traumatiziranim vojnicima, društvene podjele te financiranje nove vojske uz manju potporu izvana. Nastavak rata jest moguć, ali bi nastavio iznutra iscrpljivati zemlju. Ako se sukob oduži i onemogući održavanje izbora, Zelenski će morati pronaći novu ulogu, osim one ratnog vođe, kako bi vratio vlastiti legitimitet.

Izbori bi se trebali održati čim sigurnosne okolnosti to dopuste. Vlada ih, čini se, priprema za iduću godinu, pod uvjetom da mirovni pregovori uspiju i ako joj popularnost ostane dovoljno visoka. Prema internim anketama u koje je The Economist imao uvid, Zelenski bi u prvom krugu pobijedio svog najizglednijeg protivnika, bivšeg zapovjednika vojske Valerija Zalužnog, no u drugom bi mogao izgubiti. Mnogi Ukrajinci zasad nisu uvjereni ni u jednog od dvojice kandidata.

Ipak, u svakoj analizi Ukrajine mora biti mjesta i za nadu. Od naše procjene prije dvije godine, civilno društvo i privatni sektor značajno su ojačali i danas pokreću mnoge procese u zemlji. Impresivan je napredak ukrajinskog poduzetništva, ministarstava gospodarstva i digitalne transformacije, vojske i obrambene industrije. No ključni dijelovi središnje vlasti nazaduju. Iako je osobnom hrabrošću spasio zemlju, Zelenski sada kao da ostaje bez ideje kako naprijed. Nije sigurno da će pronaći pravi put.