Slatko od empatije. Tako ja u posljednje vrijeme zovem slatko bez namirnica životinjskog porijekla. I mislim to onak‘ toplo, od srca. Odavno sam prestala preispitivati tuđe motive za ovakvo ili onakvo ponašanje, razne izbore. Trudim se ne zabadati nos, ne tiče me se. Kako generalno tako i u prehrani.
U mojem slastičarskom životu, iako me u prošlosti povremeno jako živciralo kad bi ljudi tražili "nešto posebno", naučila sam odbaciti negativu - prihvatim "posao" ili ga ne prihvatim. Jer to "posebno" otišlo je (i to ne tako tako davno) od jednostavnih zahtjeva poput "ona ne voli čokoladu, može li nešto voćno" i sličnih u neistražene vode - pripremanje slastica bez jaja, mliječnih proizvoda, glutena… To "posebno" kojiput bi bilo za djecu s alergijama, kojiput za bake dijabetičarke, sportaše, ljude raznih životnih i zdravstvenih stanja, situacija. No, kojiput i za pomodne pokondirene tikve. Kako kažu: sto ljudi, sto čudi. Ovih potonjih je najmanje i najčešće nisu zlonamjerni, nego samo neinformirani ili benigno površni.
Mogla bih ja raspredati o tisuću situacija i primjera, no ono što želim reći, ovdje sam uhvatila meni najteže discipline u slastičarstvu. Slastica bez namirnica životinjskog porijekla. Takozvanih veganskih. Onih na čiji spomen hrpa mojih kolega okreće očima. I sama sam bila takva dok nisam upoznala neke divne ljude. Pogledala neke dramatične dokumentarce koji su me ostavili duboko zamišljenom nad svime, pa i nad samim životom, koliko god to patetično zvučalo. Tko ih je pogledao, sigurno nije ostao ravnodušan.
Ljudi se odlučuju za vegansku prehranu iz niza razloga i taj oblik prehrane nije nov. U različitim se kulturama prakticira od davnina, puno prije nego što su ljudi iskovali tu riječ - veganstvo. Neke je, pak, ljude na to ponukala zdravstvena situacija. Kao što spomenuh, ne preispitujem razloge. Mi ljudi imamo moć izbora.
Malo ću generalizirati kada kažem da su Vvegani izabrali da zbog njihove prehrane nitko ne treba patiti i umrijeti. Namjerno pišem Vegane s velikim V jer se većini divim, koliko god me izluđivalo raditi slatko bez onih divnih okusa koje daju jaja, maslac i slatko vrhnje... mlijeko. A opet, jesu li ti okusi zaista tako neodoljivi ili smo naviknuti na njih? Ima studija i dokumentaraca i na tu temu. No, da ne odem preširoko...
Recepte koji slijede trudila sam se složiti da donekle odgovaraju našem podneblju, izbjegavajući, na primjer, indijske oraščiće i datulje. Neke, pak, čudne namirnice morala sam primijeniti. Jer što je, dovraga, akvafaba, i kako se, za boga miloga, koristi?!
I da. Nekad ne ide bez margarina. Na moj užas.
Pokušat ću objasniti.
KOLAČ OD ĐUMBIRA, VANILIJE I OPUNCIJE
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....